Zašto dopuštamo da nas drugi ograničavaju?

žena zimaPrestati se bojati gubitka

Najčešći razlog pristajanja na nečije ograničavanje jest održavanje odnosa, naročito ako osoba koja ograničava jedino na taj način zna i može uspostaviti odnos. Prestati pristajati na ograničavanja u tom slučaju doslovno znači gubitak odnosa. Međutim, katkada je to nužno da bismo zadržali sebe i mogli napraviti korak dalje u smjeru uspjeha, kreativnosti, boljeg roditeljstva ili povezivanja s novim krugom prijatelja.

Ponekad, pak, nije potrebno prekinuti odnos, nego samo prestati pristajati na ograničenja. Da bismo to mogli učiniti, najprije moramo odvojiti svoj problem od problema osobe koja nas ograničava.

Naime, ako smo skloni puštati druge da nas ograničavaju, onda problem leži i u nama. Problemi mogu biti pretjerana dobrota koja prelazi u ulogu žrtve, ako smo naučeni da se stalno bavimo tuđim osjećajima i zanemarujemo svoje ili nemogućnost izražavanja ljutnje i postavljanja granica.

Ključ nije u promjeni njih nego nas

Katkad je dovoljno da onaj koji ograničava osjeti kako nas više ne može ograničiti da bi se s tim mogao pomiriti, međutim i to je rizik koji odnos pomiče iz uobičajene dinamike. U svakom slučaju, ključ izlaska iz ograničenosti nije u mijenjanju onih koji nas ograničavaju, nego u promjeni svog ponašanja.

Svi smo barem nakratko osjetili kako je biti i s jedne i s druge strane – kako je to osjećati se ograničenim i kako je to imati potrebu ograničiti drugoga. Potreba za ograničavanjem drugoga može izvirati iz raznih slabosti i traumatskih doživljaja.

Na primjer, suprug koji iz straha od gubitka suprugu ograničava u njenoj karijeri, majka koja zbog traume silovanja ograničava svoju tinejdžericu u uljepšavanju i izlascima, osoba koja zbog religioznog odgoja sprečava prijatelja da eksperimentira s alternativnim načinima liječenja ili otac, bivši sportaš, koji ne može podnijeti sportski uspjeh svoga sina.

Što više kvalitetnih odnosa imamo, to više živimo

Nesavršeni smo; skloni smo pristajati na tuđa ograničenja i/ili ograničavati druge. Ako si to možemo priznati, možemo i istraživati koji nas osjećaji na to navode i kada to radimo. Možemo odabirati ljude s kojima se možemo bolje povezati, koji nemaju tendenciju ograničiti nas, nego osloboditi, inspirirati, potaknuti za dalje i više.

Također, možemo osvijestiti sram, nesigurnost, odbačenost i sve ostale neugodne osjećaje koji nas potiču da pokušamo ograničiti druge.

Ispitivanje svojih osobnih granica te mogućnosti koliko smo i kada sposobni s drugima se povezati može nam pomoći da te granice malo-pomalo širimo i povećavamo mogućnost povezivanja s drugima. A svaki je odnos nova dimenzija – kvalitetan odnos je kvalitetna dimenzija. Što više kvalitetnih odnosa imamo, to više osjećamo da živimo.

Tomica Šćavina

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci