Zaljubljivanje u 'pogrešne' osobe

Baš kao što dijete vjeruje da su njegove idealizirajuće projekcije istinite, jer mu to omogućuje da opstane uz roditelje koji su daleko od idealnih, tako i odrasla osoba vjeruje u svoje idealizirajuće projekcije koje vode prema sreći, prihvaćenosti, zajedništvu, nježnosti i svemu ostalom što u svom životu želi imati. No, sama pojava idealizirajućih projekcija znak je da je potencijalni partner daleko od idealnog...

Ljekovita fantazija

Dječje projekcije su snažne. Zbog nemoći i neiskustva, mala djeca u roditeljima vide bogove. Ti bogovi im omogućuju da prežive, ispunjavaju im želje i malo-pomalo približavaju im svijet koji je njima potpuno nepoznat. Kad roditelji previše odudaraju od tih idealnih, bogolikih bića kakvima ih djeca vide, idealna slika roditelja popunjava se i učvršćuje putem „ljekovite fantazije“ koja liječi emotivne povrede.

No, ta „ljekovita fantazija“ ima svoj rok trajanja. Ona djetetu može omogućiti zdrav razvoj ličnosti i pomoći mu da razvije potrebne obrane kako bi moglo živjeti uz, primjerice, hladnu i odsutnu majku ili agresivnog i nedostupnog oca. Ali kad-tad, stare povrede ponovo se otvaraju i idealizirajuće projekcije opet izbijaju u prvi plan. Taj proces najčešće se počinje odvijati kad se dogodi zaljubljivanje u „pogrešnu“ osobu, iako se projekcije mogu osloboditi i u pravcu nadređenih na poslu ili u pravcu bilo koje druge osobe koja je na nekoj „moćnijoj“ poziciji.

Sama pojava projekcija znači da je partner daleko od idealnog

Najčešći i najlakši okidač za projekcije je nedostupnost. Kad odnos najprije krene dobro i postigne se određena razina bliskosti, a zatim se potencijalni partner pokaže na bilo koji način nedostupnim ili, općenito, manje spremnim za iskren, otvoren i cjelovit odnos, počinju se buditi projekcije koje vode prema željenoj budućnosti.

Baš kao što dijete vjeruje da su njegove idealizirajuće projekcije istinite, jer mu to omogućuje da opstane uz roditelje koji su veoma daleko od idealnih, tako i odrasla osoba vjeruje u svoje idealizirajuće projekcije koje vode prema sreći, prihvaćenosti, zajedništvu, nježnosti i svemu ostalom što u svom životu želi imati. No, sama pojava idealizirajućih projekcija znak je da je potencijalni partner daleko od idealnog. One se javljaju samo onda kada u odnosu postoje šupljine, nedorečenosti, povrede.

Sve mi je jasno, ali ne mogu prestati misliti o njemu

Kad je riječ o mladalačkoj zaljubljenosti, maštarije i opsesivno razmišljanje sasvim su prirodni. Idealiziranje nekog dostupnog ili nedostupnog dio je priče o emotivnom sazrijevanju. No, u tridesetima, četrdesetima ili pedesetima idealizirajuće projekcije uznemiruju i stvaraju zbrku jer je životni kontekst drugačiji te postoji težnja za što kvalitetnijim partnerstvom.

Često od svojih klijentica čujem kako govore: „Sve mi je jasno, ali ne mogu to zaustaviti, ne mogu prestati misliti o njemu. Što da radim?“ Sve bi najradije htjele da mogu to nekako „odrezati“ jer shvaćaju da žele nešto što od tog muškarca ne mogu dobiti, međutim, emocije koje su putem projekcija lansirane u idealiziranu sliku nije moguće „odrezati“. Moguće je samo dopustiti sebi proces zacjeljenja koji se temelji na priznanju nemoći i na tuzi zbog gubitka.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci