Svi su sirovojedci mršavi? Nije istina!

Stručnjakinja za sirovu prehranu Marijana Pontoni razotkriva predrasude i mitove o tom načinu prehrane...

Svi smo skloni predrasudama. Iako vrlo često mislimo da nismo, nerijetko se razuvjerimo u običnim životnim situacijama. I tada je jedino važno biti iskren prema sebi i reći bobu bob, a popu pop. Postojim, dakle, imam predrasude.

Šalu na stranu, kada doista poželimo napraviti određenu promjenu u svome životnom stilu, prvi korak obično podrazumijeva da pronađemo inspiraciju u ljudima koji su takvu ili sličnu promjenu već prošli. Nisam ni ja iznimka i upravo tako sam učinila u trenutku kad sam se odlučila početi sirovo hraniti.

Plodno tlo za predrasude

Internetske tražilice nemilice su izbacivale rezultate vitkih, nasmiješenih ljudi koji su promjenom prehrane i, sukladno tomu, i životnog stila riješili niz zdravstvenih tegoba, izgubili suvišne kilograme, dobili energiju i slično. Sada, s pristojnim vremenskim odmakom od svojih prvih sirovojedskih pokušaja, svjesna sam koliko takve slike mogu biti poticaj i motivacija, no ujedno predstavljaju programiranje i plodno su tlo za stvaranje predrasuda.

Tako su svi body builderi moćni, mišićavi i zdravi. Svi trkači imaju beskrajno puno energije. Svi vegani i vegetarijanci pucaju od zdravlja, a svi sirovojedci su mršavi. Ipak, kao što sam već rekla, obične životne situacije mogu pokazati sasvim drugačiju sliku. Ako pitate mene, one su jedini znanstveni dokaz funkcionira li neka praksa za nas i čini li nas moćnijima ili nam oduzima dragocjene resurse – vrijeme, pažnju, novac, pa čak i zdravlje.

Stopostotni sirovojedac?

Kada sam dublje ušla u principe sirovojedstva, shvatila sam da ću u daljnjem životu morati činiti određene kompromise. Ne zato što ne želim biti stopostotni sirovojedac, nego zato što obične životne situacije zahtijevaju prilagodbu. Tako sam naučila da velika većina dugogodišnjih sirovojedaca, s izuzetno visokim udjelom sirovih obroka u svojoj prehrani, živi u krajevima gdje je klima blaga, odnosno gdje ne postoji ili gotovo ne postoji znatno zahlađenje tijekom godine.

Kada sam sa svojim mentorom Johnom L. Fielderom raspravljala o tome kako biti stopostotni sirovojedac tijekom jeseni i zime, odgovorio mi je: „Preseli se u toplije krajeve. Tako sam i ja učinio!” Iako to zvuči kao izvanredna ideja, istina je da nije lako seliti se i mijenjati sve što smo do tada stvorili u životu.

Gubitak iscjeliteljske snage

S druge strane, sirovojedstvo, upravo kao i mnogi inicijalno zdravi pokreti, nevjerojatno gubi na svojoj iscjeliteljskoj snazi kada se spusti na razinu komercijalnosti i stvaranja profita. Nebrojeno se puta pokazalo da kada industrija nešto prepozna kao popularno, često žrtvuje kvalitetu u korist zarade.

Kada se tome pribroji i činjenica da upravo ono što je popularno i označeno kao zdravo ima nekoliko puta višu cijenu nego namirnice u istom nutricionističkom rangu, promjena životnog stila nerijetko postane izvor stresa, za koji svi znamo, ili barem pretpostavljamo, da šteti organizmu. Nije važno što je uzrok stresa – loša situacija na poslu, promjene u obitelji, selidba ili pokušaj da promijenimo životni stil. Stres je stres i uvijek je jednako štetan.

Iskreni prema sebi

Povećana potreba organizma za energijom nerijetko rezultira time da se češće poseže za  „težim“ namirnicama koje su „dopuštene“ u sirovojedskoj prehrani. Tako sirovojedci katkad pronalaze naj­inovativnije načine kako napraviti što zasitnije obroke, a to nerijetko podrazumijeva uključivanje u obroke izuzetno visokog udjela orašastih plodova, sjemenki i sušenog voća i povrća. To, pak, rezultira dehidracijom, poremećajima probave i preopterećenjem organizma preteškim i problematičnim kombinacijama.

Tako nije rijetkost da se i u sirovojedstvu događaju slučajevi kada ljudi, umjesto da sve više unapređuju svoje zdravlje, počnu obolijevati, i to vrlo često od istih onih poremećaja zbog kojih su odlučili promijeniti prehranu. Slična svjedočanstva nisu rijetkost ni u drugim stilovima prehrane koje smatramo blagotvornima.

Kako se osjećamo?

Godine eksperimentiranja i nekonvencionalnih metoda naučile su me da nijednu promjenu u životu ne možemo promatrati izdvojeno od cjeline. Naši odabiri prehrane u direktnoj su vezi s načinom života koji vodimo – živimo li na selu ili u gradu, jesmo li i koliko smo fizički aktivni, kakav nam je emocionalni i socijalni život i financijske prilike, kako se odmaramo i zabavljamo, koji su nam poroci i interesi, radimo li na sebi u obliku meditacija ili nekih drugih formi fokusa… Na kraju krajeva, sve to čini osobu koju potpisujemo svojim imenom i prezimenom i izuzeti bilo koju od tih varijabli značilo bi dovesti se u stanje stresa i potrebe za pregrupiranjem i ostalih aktivnosti i uvjeta.
Sirovojedstvo nije iznimka.

Jedini istinski test koji se mora proći jest test kako se osjećamo onda kada ga upražnjavamo imajući na umu sebe kao cjelovitu osobu. Sve ostalo su predrasude, bilo da smo ih sami stvorili ili preuzeli nečija tuđa iskustva koja, jednako tako, treba sagledati u odnosu na uvjete u kojima su nastala i dokazala se. Toliko dugujemo sebi. Iskrenost i objektivna kritičnost s kojima pristupimo tako radikalnoj promjeni kao što je prelazak na sirovojedstvo, osnovna su deviza i vrijednost koja će nam se dugoročno isplatiti.

Marijana Pontoni

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci