Snaga potisnutih emocija

Emocije koje izbjegavamo i koje su nam bolne, često su u mladosti nailazile na osudu. No umjesto da ih odbacimo i prezremo, trebamo im dopustiti da se pokažu i prihvatiti ih kao svoju prirodu

Svi smo mi u djetinjstvu morali naučiti regulirati svoje osjećaje. Morali smo naučiti da je ponekad bolje suzdržati se od izražavanja ljutnje ili tuge u školi ili na ulici jer ti osjećaji ne bi bili prihvaćeni na način koji bi nam odgovarao.

Morali smo naučiti da naši osjećaji nisu poželjni svugdje, u svakom trenutku, da, bez obzira na plač, nećemo dobiti novu igračku i da ćemo, bez obzira na ljutnju, morati ići na spavanje u određeno vrijeme. Potiskivanje osjećaja bilo je dio priče o odrastanju, dio socijalizacije i, da nismo naučili potiskivati osjećaje, bili bismo sasvim neprilagođeni.

Korijen većine problema

Međutim, korijen većine problema odraslih ljudi upravo su potisnuti osjećaji. Neisplakana tuga, skriveni bijes, neizražena radost, ugušena ljubav... Premda se može činiti čudnim da neko potiskuje radost ili ljubav, to nije čudno kada se stavi u kontekst odrastanja, jer je u nekim obiteljima dječja radost roditeljima bila samo „smetnja“, a pokazivanje ljubavi nailazilo je na hladan zid roditeljskog ignoriranja.
Potisnuti osjećaji mogu biti toliko teški i bolni da ih čovjek doživljava kao strano tijelo u sebi.

Međutim, ti osjećaji nisu ništa drugo nego izvorna, emotivna ljudska priroda koja nije naišla na prihvaćanje i doživljaj unutar obitelji, pa ju je i čovjek unutar sebe navikao odbacivati i tretirati kao „nešto drugo“, kao problem koji treba riješiti, kao nešto što treba „izbaciti“, a ne kao dio sebe koji je bolan zato što nije uklopljen u emotivnu cjelinu, zato što nije povezan, prihvaćen i doživljen.

Zato je jedan od najvažnijih koraka u terapijskom procesu da čovjek svoju emotivnu bol prestane doživljavati kao neprijatelja i počne vjerovati svojoj emotivnoj prirodi koja se sigurno ne bi sama od sebe „odmetnula“ i počela mu stvarati probleme, boljeti ga, otežavati mu život.

Poput proročanstva

Svaki osjećaj teži biti izražen. Potisnuti su osjećaji koncentrat i imaju snažnu tendenciju da se izraze, pokažu, da daju do znanja da postoje i da neće prestati postojati sve dok ne pronađu svoje zrcalo u vanjskom svijetu, sve dok ne pronađu osobu koja će ih prihvatiti ili kontekst u kojem će se napokon rasprostraniti, pokazati sebe.

Zato potisnute osjećaje možemo shvatiti kao svojevrsno samoispunjavajuće proročanstvo. Oni upravljaju čovjekom, vode ga kroz život sve dok se ne stvori kontekst koji je sličan priči u kojoj su ti osjećaji nastali. 

Tako će, na primjer, osoba koja je razvila obrazac pasivne agresije zbog majke koja previše kontrolira, i ne znajući da to radi, početi odugovlačiti s obavezama na poslu i tako ući u konflikt sa šeficom, koju je nesvjesno ugurala u ulogu majke. Ili će se žena koja je cijelo djetinjstvo pokušavala pomoći ocu i spasiti ga od alkohola zaljubiti u čovjeka kojem će biti pomagačica i spasiteljica, samo što će se ovaj put, recimo, baviti njegovom depresijom i dugovima.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci