Probudite svoju autentičnu snagu

Snaga i stvarna moć ne temelje se na tome da sve možemo sami i da smo drugima uvijek oslonac. Snaga je u hrabrosti da dopustimo svoje osjećaje, pa bili oni ljutnja i tuga, te u razumijevanju da postoje granice naših mogućnosti koje ne treba tumačiti kao slabost

Matea*  ima 36 godina, u braku je tri godine i radi u odjelu za upravljanje ljudskim potencijalima u jednoj velikoj tvrtki u Zagrebu. Potražila je pomoć zato što je u posljednje vrijeme posao jako umara i opterećuje.
Nije joj jasno zašto se to događa, jer nema previše posla i radi upravo ono što je zanima. Osim toga, njezin posao je da motivira ljude i otvara im pozitivnu perspektivu u vezi s poslom, a za to u posljednje vrijeme kao da nema kapaciteta i zbog toga je na samu sebe jako ljuta.

Odrastanje bez oslonca

Matea je odrasla bez oca, s majkom koja se sasvim oslonila na nju. „Ona je stalno u nekom strahu“, komentirala je Matea svoju majku. „Uvijek joj oko svega treba pomoć i želi da sve radimo zajedno. Jedva me, prije tri godine, pustila da se odselim od nje jer se boji sama spavati u stanu.“ Matea se u takvom odnosu s majkom naučila postavljati stalno snažnom, sposobnom i hrabrom. Nije si smjela dopustiti slabost jer se nije imala na koga osloniti. Kada sam je pitala smije li na poslu imati loš dan i može li se pojaviti loše volje, odgovorila je da je to nedopustivo. Imala je osjećaj da svi ljudi ovise o njoj i da će bez njezina poticaja, entuzijazma i motivacije na poslu sve krenuti nizbrdo. „Zato nabacim smiješak i pravim se da mi je sve lako i jednostavno, a zapravo se osjećam tako istrošeno da bih najradije dala otkaz i počela se baviti aranžiranjem cvijeća.“ Kad sam je upitala zašto baš aranžiranjem cvijeća, odgovorila je: „Zato što ne bih imala nikakve veze s ljudima. Dosta mi je toga da stalno moram svoju energiju davati drugima.“
Ispostavilo se da je i odnos sa suprugom obilježen neravnopravnim odnosom snaga. Matea svojeg partnera doživljava nježnim, dobrim i društvenim, ali sasvim neambicioznim. On ima vlastitu tvrtku koja se bavi prodajom rabljenih računala koja posluje prilično loše, ali on taj status quo održava već pet godina. „Njemu je važnije naći se s prijateljima ili igrati igricu na kompjutoru nego zaraditi novac“, komentirala je. „Volim ga, ali se ne usudim s njim planirati obitelj jer imam osjećaj da bih tek onda sve bilo na meni.“ Kad sam je upitala ljuti li je to, odgovorila je da se ne može naljutiti na njega „jer je on tako dobar“, a kada sam je upitala ljuti li se na majku, odgovorila je da se ni na nju ne može naljutiti „jer je ona tako jadna“.
Kad sam je upitala osjeća li se i ona sama ponekad slabom i jadnom, Matea je na to odgovorila da prezire samosažaljenje i da si to nikada ne bi dopustila. „Moja majka se stalno žali i stalno joj je sve teško“, dodala je. „Ne želim biti poput nje.“  „Što je s prijateljicama? Imaš li nekoga koga možeš nazvati kad ti je loše i popričati malo o tome?“ upitala sam, a odgovor sam mogla i sama predvidjeti: „Ja sam ta koja pomaže njima, a kad je meni loše... onda sam najradije sama sa sobom. Ne želim ih opterećivati“.
Matea je duboko u sebi imala usađen osjećaj da mora biti jaka, vedra i uvijek na raspolaganju, inače će ju ljudi odbaciti. Sve je krenulo iz odnosa s majkom koja joj je zapravo i dodijelila tu ulogu, jer su je strahovi toliko oslabili da nije znala drukčije nego se osloniti na vlastito dijete. Sa svojih 36 godina, Matei je ta uloga počela smetati, počela joj je predstavljati teret, jer je zaustavljala tijek njezinih autentičnih osjećaja – tuge i ljutnje. Tuga je bila etiketirana kao samosažaljenje, a ljutnja kao nepravedna agresija na slabije od sebe. Osim toga, Matea više nije mogla glumiti da je „uvijek sve u redu“.

Transformacija ranjivosti

„Ne mogu vjerovati“, rekla je Matea nakon što sam joj objasnila njezinu situaciju iz svoje perspektive, „došla sam ovdje jer više nisam znala kako da pronađem snage za sve te odnose, što privatno, što na poslu, a sada ispada da je moj glavni problem to što sam presnažna“. „To što se praviš da si uvijek snažna“, ispravila sam je. Prošlo je još nekoliko susreta prije negoli je Matea zaista samoj sebi priznala da nosi masku snage i da se srami pokazati bilo kakvu slabost. „Kada bi me ljudi vidjeli slabom, osjećala bih se manje vrijednom“, rekla je i zaplakala. „Osjećala bih se neprihvaćenom, nevoljenom.“
Nakon što je osvijestila da je snaga kakvu je do sada poznavala zapravo uloga koja joj je bila dodijeljena tijekom odrastanja, Matea je odlučila početi graditi novu snagu koja se ne temelji na tome da mora biti snažna kako bi služila drugima, već na tome da želi biti snažna radi sebe, radi vlastita dobrog osjećaja. Ono što joj je stajalo na putu bili su svi oni odbačeni i obezvrijeđeni osjećaji koje je nesvjesno etiketirala kao slabost. U prvom redu, to su bili tuga i ljutnja. Podučila sam je da je ljutnja korijen njezine snage i da jedino uz pomoć ljutnje može postavljati granice s ljudima tamo gdje ih ona želi postaviti i da se jedino uz pomoć ljutnje može zauzeti za sebe i, onda kada to želi, čvrsto i sigurno reći „ne“. S vremenom je počela prihvaćati i tugu, osjećaj koji rasterećuje i iscjeljuje.
Počela je sve češće prepuštati drugima da se sami nose sa svojim problemima i iznenadila se otkrivši da drugi ljudi nisu tako slabi i nesposobni kao što je mislila. Nakon što je majci prestala stalno biti na raspolaganju, majka je, nakon razdoblja negodovanja, postala puno samostalnija. Kada je suprugu rekla da mu više neće financijski pomagati, nego će radije svoju plaću potrošiti na putovanja, on se trgnuo i počeo razmišljati o tome kako zarađivati više. I na poslu su se stvari počele mijenjati. Otkako je počela pokazivati da nije uvijek u top formi i da ne može uvijek sve sama obaviti, kolege su joj počele priskakati u pomoć. Tek kada je prihvatila svoju slabost i prestala hraniti snagu kojom je kupovala prihvaćanje i ljubav drugih, postala je zrela za gradnju ravnopravnih odnosa u kojima je spremna kako dati, tako i primiti.

Tomica Šćavina

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci