Prirodno roditeljstvo - za i protiv

Časopis Time nedavno je na naslovnici objavio fotografiju mame koja doji četvorogodišnjeg sina dok on stoji na stolici. Ispod nje piše: "Jeste li dovoljno dobra mama?" čime se implicira da, ako ne dojite dijete do pred polazak u školu, kao što zagovara prirodno roditeljstvo, zapravo niste dobra mama...

Što je prirodno roditeljstvo?

Pojam attachment parenting uveo je američki pedijatar dr. William Sears; u svojoj knjizi The Book Baby on to objašnjava kao odgajanje djece uz potpuno razumijevanje njihovih potreba i stvaranje iznimno snažnih emocionalnih veza između djeteta i roditelja. U nas se prevodi kao prirodno roditeljstvo, afektivna vezanost ili zbližavajuće, privrženo, instinktivno, povezujuće roditeljstvo.

Britanski psihijatar i psihoanalitičar John Bowlby osnivač je teorije afektivnog vezivanja, na koju se djelomično oslanja attachment parenting dr. Searsa. Bowlby je smatrao da je čvrsta veza djeteta i roditelja najbolji obrazac za cjelovit razvoj djetetove osobnosti. Međutim, danas se postavlja pitanje imaju li principi attachment parentinga, po kojima roditelji nose djecu umjesto da ih voze u kolicima, majke ih godinama doje, zajedno spavaju u krevetu, zaista znanstveno utemeljenje.  I, što je još važnije, jamči li zdravu i sigurnu emocionalnu vezu djeteta i roditelja?

Osnovni principi prirodnog roditeljstva:

  • priprema za porođaj (roditelji određuju kakav porođaj žele kako bi od početka djetetu stvorili pozitivno iskustvo ) 
  • emocionalna pristupačnost (roditelji uvijek na raspolaganju, prije svega majka)
  • dojenje (idealan način hranjenja koji treba trajati nekoliko godina)
  • nošenje djeteta (što bliže tijelu majke kako bi se osjećalo zaštićenim)
  • zajedničko spavanje (u istom krevetu ili je krevetić odmah pored roditeljskog kreveta, kako bi se i tijekom noći zadovoljile bebine potrebe za bliskošću)
  • izbjegavanje odvajanja (odvajanje treba biti što kraće i samo kad je nužno)
  • pozitivna disciplina (usmjeravanje djece na pravila ponašanja, poznavajući prije svega njihove razvojne faze, uz što više razumijevanja i povjerenja)
  • ravnoteža obiteljskog života (pronalaženje vremena za sebe kako roditelji ne bi “pregorjeli” ispunjavajući djetetove potrebe)

Prednosti

Principi prirodnog roditeljstva donekle vraćaju stare obiteljske vrijednosti, povjerenje u okruženje, pozitivan doživljaj sebe. Činjenica je i da djeca bolje napreduju kada imaju povjerenja u druge i kada su im osim fizičkih zadovoljene i emocionalne potrebe. Tako uče njegovati svoje emocije, empatiju, povezivanje, pa se pretpostavlja da ni kao odrasle osobe neće biti nasilni.

Prirodno roditeljstvo promiče bezuvjetnu ljubav u kojoj se nikada ne može pretjerati. Zato se u njemu nikada ne čuju ideje da, primjerice, treba pustiti dijete da plače dok se ne umori, da biste mu razvili neku naviku. Konačno, pod uvjetom da je snažna veza između roditelja i djeteta psihološki zdrava i ne opterećuje dijete, ona će ostati takva i kada dijete odraste.  

Bez garancije

Navedeni principi prirodnog roditeljstva, od višegodišnjeg dojenja i nošenja do spavanja u neposrednoj blizini roditelja, svakako olakšavaju praćenje potreba djeteta i učvršćuju vezu majka-dijete. Međutim, još uvijek ne postoje istraživanja koja jasno potvrđuju da prirodno roditeljstvo jamči zdravu vezanost djeteta i da sa sigurnošću možemo tvrditi kako će ono postati optimistična, samopouzdana, samostalna osoba, bez problema u razvoju ili ponašanju.

Naime, u mnogim je zemljama takvo roditeljstvo uobičajeno, ali djeca ne postaju uvijek emocionalno stabilna. Na primjer, djeca dugo doje zbog oskudice u hrani i čistoj vodi, spavaju s roditeljima jer obitelj živi u istoj prostoriji, a majke nose bebe na leđima kako bi im ruke bile slobodne za obavljanje raznih poslova. Pa ipak se i kod te djece razviju mentalni ili problemi u ponašanju. Vrijedi i obrnuto. Brojni su i primjeri zdravih emocionalnih odnosa s majkom iako su deca od prvog dana spavala u posebnoj sobi, vozila se u kolicima i hranila isključivo preko bočice.

Nedostaci

Za roditelje je prirodno roditeljstvo mnogostruko napornije i zahtjevnije. Sputani brojnim obavezama, oni se u suvremenom društvu i bez toga osjećaju anksiozno i frustrirano. U većini obitelji nužno je da oba roditelja rade kako bi se zadovoljile osnovne potrebe. Upravo zato se mnoge majke osjećaju “prozvane” kao nedovoljno dobre jer se bave i karijerom, umjesto da isključivo odgajaju djecu. Treba li se današnja žena odreći karijere kako bi stalno bila uz djcu?

Potreba žene za profesionalnim ostvarenjem treba se tretirati kao pravo jednako pravu žene koja takvu potrebu nema i želi stalno biti uz djecu. Gdje je njeno pravo na privatnost i društveni život odvojen od djece? Zar ta mama neće biti stalno umorna i nervozna? Pa kako to onda može biti bolje za njeno dijete?

Savršena majka

Osim toga, dijete koje ima “savršenu majku”, zagovornicu prirodnog roditeljstva, uvijek smirenu, posvećenu, podređenu njegovim potrebama – odrast će u uvjerenju da i ono treba biti savršeno i odgovarati očekivanjima drugih. To iznimno sputava jer dijete neće moći izraziti istinske emocije, potrebe, razviti osobne stavove.

Ostaje neizvjesno i kako će takvo dijete, naviknuto na čvrstu vezu s majkom, njenu podršku i bezuvjetnu ljubav, razviti samostalnost, snalaziti se među vršnjacima, naučiti se boriti, miriti i razvijati u vanjskom svijetu.

Pomirenje dvaju svjetonazora

Konačno, prirodno roditeljstvo vraća nas korijenima, ali ipak živimo u tehnološkom dobu. Kako pomiriti ta dva svijeta? Nedavno je američka TV-kuća Lifetime najavila reality koji će pratiti iskustva žena koje su odlučile roditi u divljini, bez prisutnosti liječnika ili bilo čije pomoći. Tako bi izraz “prirodan porođaj” mogao dobiti doslovno značenje: “prirodan” jer se odvija u prirodi onako kako su žene rađale prije mnogo stoljeća, potpuno same, okružene samo ljepotom prirode, ali sada i pred okom kamere.

Priznajem, ne sviđa mi se ta simbolika. Sigurna sam da se čvrsta veza majka-dijete ostvaruje ovisno o tome kakav je stav majke prema roditeljstvu, koja su njena očekivanja, kakve je stresove proživjela u trudnoći, kakav je njen temperament a kakav djetetov te u kakvim uvjetima žive, a ne o tome do koje je godine dojila dijete ili do kada je dijete spavalo s roditeljima.

Žene su se desetljećima borile za to da se u odgoj uključe i očevi, a u prirodnom roditeljstvu sve se, ipak, vrti oko mame. Je li moguće da smo već spremni zaboraviti utjecaj i ulogu tate? Jer koliko god mama beskrajno voljela dijete, još je ljepše da je njegov odgoj zajedničko zadovoljstvo, tj. da ga isto tako beskrajno vole i tata, i baka, i tetka…

Jelena Holcer, pedagoginja

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci