Optimist se rađa ili postaje: Možemo li dijete naučiti optimizam?

Dijete već u ranoj dobi, na temelju svoje interakcije s roditeljima, svijet doživljava kao pretežno ugodno ili pretežno neugodno mjesto. Odrastanjem se taj početni stav može i mijenjati, stoga, ako ste propustili na vrijeme se opredijeliti za optimizam kao životni stav i ako niste svoj stav prenijeli na dijete, to ne znači da ste izgubili šansu za optimizam. Roditeljstvo je zajedničko odrastanje: kad počnete njegovati optimizam kod svog djeteta, istodobno ćete optimizam njegovati i u sebi. Bit će to zajedničko učenje, ljekovito i za dijete i za vas

Onaj tko od teškoća stvara prilike

Riječ optimizam potječe od latinske riječi optimum, što znači najbolji, a označava shvaćanje kojim se sve stvari i događaji u svijetu promatraju s njihove najbolje strane. Leibniz je smatrao da je optimizam „filozofsko učenje prema kojemu je ovaj svijet najbolji od svih mogućih svjetova“.

Tako je i optimist osoba koja je vedra, puna životne radosti, sklona sve stvari promatrati u najljepšem svjetlu. S druge su strane šutljivi, mračni pesimisti, tj. „optimisti koji nisu uspjeli“ (Mark Twain). Odnosno, kako je rekao Reginald B. Mansell, pesimist je onaj tko od prilika stvara teškoće, a optimist je onaj tko od teškoća stvara prilike.

Kako ćete prepoznati optimista, a kako pesimista?

Lako. Kad sljedeći put budete u prilici slušati kako netko prepričava određeni događaj iz prošlosti, obratite pozornost na ton koji prevladava u tom opisu. Optimisti, u pravilu, čak i iz teških situacija uspijevaju izvući barem nešto pozitivno, dok pesimisti i u nekom pozitivnom iskustvu prepoznaju loše aspekte ili barem svoja negativna predviđanja.

Najznačajnija razlika između optimista i pesimista jest u načinu razmišljanja. Kad im se dogodi nešto loše, optimisti uzroke tih događaja vide u vanjskim i privremenim okolnostima, a pesimisti u unutrašnjim i trajnim uzrocima. Odnosno, ne razlikuju se po tome vide li probleme ili ne, nego po tome kako se nose s onim što vide. Optimisti vjeruju da su negativni događaji izazov, a pesimisti da je to trajno stanje, njihova loša sudbina, teorija zavjere...

A sada razmislite, ovisno o uzrastu svog djeteta, kako ono prepričava neki događaj. Jesu li optimizam ili pesimizam već postali dio njegove ličnosti?

Povjerenje u majku

U prvoj godini života djeteta odrasli, prije svega majka, zadovoljavaju sve njegove potrebe. Međutim, te potrebe nisu samo fiziološke i fizičke (hranjenje, spavanje, presvlačenje...) nego i psihičke (potreba za dodirom, pažnjom, nježnošću...).

Ovisno o tome koliko su njegove potrebe zadovoljene, dijete stječe određeno iskustvo. Zatim to svoje iskustvo generalizira na svoje cjelokupno okruženje. To znači da će već u ranoj dobi, na osnovi povjerenja koje je steklo u svoju majku i toga koliko je bilo paženo, voljeno i maženo, svijet doživjeti kao pretežno ugodno ili pretežno neugodno mjesto. Tako već tada možemo odrediti hoće li dijete odrasti u optimista ili pesimista.

Nikad nije kasno i sad je pravo vrijeme...

Odrastanjem se taj početni stav zadržava, ali se može i mijenjati, što ovisi o zbivanjima u životu, ponašanju roditelja i općem okruženju. Znanstvenici tvrde da je, kad se završi razdoblje odrastanja, određeno shvaćanje svijeta (optimistično ili pesimistično) u potpunosti završeno.

Budući da mnogi ljudi na istu stvar reagiraju potpuno različito, i na pitanje može li se optimizam steći ako ga niste usvojili u prvih nekoliko godina života dobit ćete različite odgovore, ovisno o tome pitate li optimista ili pesimista. Pesimist će svakako reći: „Ne, sada je za sve kasno...“, a optimist će biti siguran kako ne samo da nikad nije kasno i kako za mnoge stvari ne možemo zakasniti, već je upravo sada pravo vrijeme za promjenu.

Dakle, ako ste propustili na vrijeme se opredijeliti za optimizam kao životni stav i ako niste svoj stav prenijeli na dijete, to ne znači da ste izgubili šansu za optimizam. Uostalom, roditeljstvo je zajedničko odrastanje.

Vaš roditeljski staž ne može biti dulji nego što su kalendarske godine vašeg djeteta. Kako ono odrasta, tako i vi postajete sve iskusniji i sigurniji u ulozi mame ili tate. Stoga, kad počnete njegovati optimizam kod svog djeteta, istovremeno ćete optimizam njegovati i u sebi. Bit će to zajedničko učenje, ljekovito i za dijete i za vas. Kako?

djeca roditelji

Osobni primjer

Djeca usvajaju način ponašanja odraslih. Ona uče iz primjera, oponašanjem uzora, onih koji su im najbliži – roditelja. Iskrenosti će se najprije naučiti ako vi ne lažete. Knjige će zavoljeti ako ih i vi rado čitate, uživat će u praznicima ako i vi uživate na odmoru. Imat će onakav pristup rješavanju problema kakav imate vi. Rješavate li probleme s osmijehom i entuzijazmom, činite mnogo za djetetovo vedrije odrastanje i samopouzdanje. Ako vaše dijete odrasta uz vas koji ste optimist, ono će i to „prekopirati“ u svoj sustav vrijednosti.

Podrazumijeva se da su važne i životne okolnosti te što manji broj stresova kako bi se formiralo pozitivno doživljavanje svijeta. Stoga, kad vas uhvate crne misli, da biste olakšali sebi, ali i djetetu dali dobar primjer ponašanja, pokušajte istu stvar sagledati iz kuta nekog drugog (na primjer, što bi o tome rekao neki autoritet kojeg možda ne poznajete, ali ga poštujete).

Izbjegavajte strahovati unaprijed. Izvucite se iz svog trenutačnog raspoloženja. Priuštite si nešto lijepo. Otiđite nekamo s prijateljima. Recite nekome da ga volite. Osigurajte si osam sati sna noću. Provodite što više vremena na otvorenome. Slušajte svoju omiljenu glazbu. Sve su to mali trikovi kojima se borimo protiv stresa i prizivamo optimizam u svoj život. Kad kod sebe njegujete takvo ponašanje, istovremeno učite dijete da i ono usvoji isti način borbe protiv stresa.

Utjecaj na dijete

Utječite na dijete da formira pozitivan stav prema životu. Podržite njegove interese i vrijednosti. Dopustite mu da njeguje svoje hobije, vjeruje i pokušava ostvariti vlastite (a ne vaše) snove i ambicije. Kad mu omogućite da se bavi onim što samostalno izabere i u čemu najviše uživa (sport, muzika, čitanje...), dat ćete mu vjetar u leđa. I za vas je važno da imate svoje hobije.

Bavljenje onim što volimo uvijek grije srce, a to i jest velika prednost svih optimista. Također, učite dijete da njeguje svoja prijateljstva. Kad bude sposobno svađati se, miriti, prihvaćati tuđe slabosti i pogreške, kad postane dovoljno sigurno u sebe i ispriča se uvidi li da je pogriješilo – omogućili ste mu da u budućnosti pruža i prima ljubav, život pun prijatelja (što odmah podrazumijeva manji stres) i razvoj pozitivnih emocija.

Zajedničko odrastanje 

Obogatite život malim, svakodnevnim radostima. U svakom djetetovom uzrastu pronađite različite rituale prilagođene njegovim trenutačnim potrebama. Dijete koje u svom iskustvu ima (pamti, razumije, rado je prihvaćalo) neke vaše ranije zajedničke događaje, imat će povjerenje u vas i vaš odnos i kad bude u kasnijim fazama razvoja. Uživajte u zajedničkim šetnjama, razgovarajte, idite na kolače ili u kino. Provodite što više vremena zajedno i razmjenjujte iskustva o svakom proteklom danu. Smijte se što više, igrajte se!

Čaša je napola puna

Pogrešno je vjerovanje da optimisti svijet gledaju kroz ružičaste naočale jer oni su uglavnom realisti. Znaju da je čaša istovremeno i polupuna i poluprazna, a ako postave previsoke ciljeve, uspijevaju se prilagoditi okolnostima i svoje ciljeve promijeniti da bi opet došli do moguće realizacije i osobnog zadovoljstva.

Zahvalnost

Naučite djecu da cijene ono što imaju, raduju se i uživaju u svakom trenutku dana. Time potičete njihovu vjeru u vlastite sposobnosti. Djeca koja vjeruju u sebe izazovima će se radovati, pristupati im bez straha. Važno je da svijet vide kao lijepo mjesto u kojem su ona važan dio i na koji mogu utjecati svojim postupcima.

Eksperimenti u kojima su ispitanici podijeljeni u dvije grupe (optimiste i pesimiste), a potom im pružene različite fotografije (rođendanske proslave, slavlja, bolnice, pogrebi...) jasno pokazuju da optimist mnogo intenzivnije reagira na fotografije slavlja i radosti, što se kompjutorski očituje mjerenjem njegovih moždanih valova. Kod pesimista je ustanovljena kudikamo izraženija reakcija na fotografije nesreća i prirodnih katastrofa.

Jelena Holcer

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci