Odnos koji vas diže u nebo

Katkada naiđemo na osobe koje odmah doživljavamo vrlo bliskima. To je obično tako jer imamo osjećaj na nas cijene, prepoznaju i prihvaćaju. Međutim, to je njihova taktika kojom grade osjećaj vlastite vrijednosti

Pokraj njih ste zanimljivi, pametni i posebni

Postoje ljudi koji točno znaju što u kojem trenutku trebaju reći kako biste se pokraj njih počeli osjećati zanimljivo, dobro, pametno ili posebno. Njihovo šesto čulo neprestano je usmjereno prema vama i svaku će vašu nesigurnost lako uočiti i pretvoriti je u sigurnost, uvjerljivim glasom izgovarajući upravo ono što želite čuti. Pustite li takvu osobu blizu sebe, počet ćete se osjećati prepoznato, vrijedno, važno...

Počet ćete osjećati veliku bliskost u kojoj ćete se međusobno doživljavati na jednoj posebnoj razini – imat ćete osjećaj da znate što ta osoba misli i kako se osjeća a da je ne morate izravno pitati. I obratno, ona će vas tako dobro razumjeti da će lako „skenirati“ vaša stanja, pa čak i ako ste neko vrijeme odvojeni.

Neko vrijeme može se činiti da je vaš odnos idealan. Bilo da je riječ o prijateljstvu ili partnerstvu, razina bliskosti, prepoznavanja i razumijevanja može biti tako visoka da se u mjesec ili dva taj odnos može popeti na ljestvici važnosti i čak doći do vrha. No kao i u svakoj idili, i tu postoji jedna velika rupa. Takva osoba gradi predodžbu vas koji ste posebni, zanimljivi, sposobni i tako dalje... zašto? Zato da bi vam omogućila da zablistate i da bi se ona, zato što je vi prihvaćate, pokraj vas osjećala privilegirano, odnosno jednako tako sjajno.

Savršena slika

Kada vam netko svojim komplimentima i divljenjem pomogne da se počnete osjećati „savršeno“, onda je taj netko zapravo vlasnik te savršene slike. Niste je izgradili sami. Taj netko je došao i rekao vam prave riječi, zavukao vam se pod kožu i dao vam točno ono što vam treba – zaliječio vaše nesigurnosti, podigao vas u nadi da možete postići toliko toga. I zato, u nekom trenutku, kada taj netko izgovori neku sitnu kritiku, to vas može jako povrijediti, jer možete osjetiti da je u toj sitnoj kritici skupljeno mnogo prethodnog negodovanja koje nikada nije bilo izraženo.

Jer, prirodno je da u odnosima dolazi do neslaganja u mišljenjima, do povremene nervoze, zatvorenosti i ostalih stanja koja ne spadaju u idiličnu sliku odnosa. Ali kako bi se idila bliskosti održala, ta stanja ne smiju biti izražena. Smije biti izraženo samo ono što „hrani“ drugu osobu, ono što je podiže na pijedestal.

Prihvaćanje i ljubav

Kada vas takva senzibilna osoba koja vam pokušava maksimalno ugoditi podigne na pijedestal, onda se i ona osjeća vrijednom, važnom i posebnom jer dijeli bliskost s vama. Iako vam je cijelo vrijeme podilazila i radila na tome da se osjećate kvalitetnom, sposobnom i posebnom osobom, to ne znači da je radila za vas. Radeći na tome da se počnete osjećati „savršeno“, zapravo je gradila vlastitu sliku savršenstva, jer takvi ljudi osjećaj sebe kao savršenih dobivaju bliskošću, odnosno time da ih netko tko je „savršen“ prihvaća i voli. Podižući vam osjećaj vlastite vrijednosti, oni grade dokaz svoje vrijednosti.

To ne znači da su takvi ljudi loši, iskvareni i da ih se pod svaku cijenu treba kloniti. Oni to rade jer je to njihov prirodan način uspostavljanja bliskosti. Zapravo, „prirodan“ možda nije baš najbolja riječ. To je naučen, ali duboko usađen način uspostavljanja bliskosti. Odmalena su naučili što reći svojoj majci ili ocu kako bi se oni počeli osjećati jako dobro. I onda, kada bi se to dogodilo, djeca su znala da su zaštićena, da neće biti izvrijeđana ili odbačena, nego će dobiti barem malo pažnje jer, iz perspektive roditelja, napokon imaju funkciju – hrane roditeljsku sjajnu sliku o sebi.

Ovisnost

Oni su sami u svojim obiteljima bili iskorišteni i zato nesvjesno ili polusvjesno pokušavaju iskoristiti drugoga na jednak način – hraneći njegovu sjajnu sliku o sebi kako bi postali dio tog sjaja kroz osjećaj pripadnosti i prihvaćenosti.

Iako ova formula neko vrijeme može prilično dobro funkcionirati, u jednom se trenutku neizbježno počinje raspadati jer dovodi do ovisnosti. Ako i dalje uzmemo za primjer da ste vi osoba čija je prijateljica ili partner „hranitelj sjajne slike o vama“, onda možete osjetiti da se u nekim situacijama osjećate ucijenjenima jer bliskost i povjerenje postaju dužnost, a ne slobodan izbor. Ako vas je netko „uzdigao“ i dao vam baš ono što vam treba, onda se osjećate kao da mu morate uzvratiti jednako – bliskošću. To vas „moranje“ čini neslobodnima.

Osjećaj iskorištenosti

Do raspada ovog obrasca bliskosti može doći i s druge strane. U jednom će trenutku druga osoba shvatiti da, koliko god vam hranila sliku o sebi, taj sjaj nikada neće biti njezin. Može se početi osjećati iskorišteno – kao da stalno ulaže u odnos, a uloženo joj se nikada dovoljno ne vraća. Čim osjeti da ste u vašoj „savršenoj bliskosti“ postavili granicu, može vas odbaciti i okarakterizirati lošim, jer ste u njezinoj glavi samo još jedna u nizu osoba koja ih je iskoristila. Iako je ona ta koja vam je svojevoljno davala sve ono što je nagađala da vam treba, osjećat će se iskorištenom jer joj niste uzvratili onim što joj treba – velikom bliskošću koja u krajnjem slučaju teži bezgraničnosti, odnosno osjećaju stapanja.

Koliko god ovakvi odnosi bili intenzivni, oni imaju rok trajanja, a kada se naruše, i s jedne i s druge strane ostavljaju razočaranje. Zato je dobro na vrijeme ih moći prepoznati i postaviti granicu prije nego što se takav „savršeni odnos“ previše uhoda. Iako, teško je odoljeti nečemu što se u početku čini da je tako prirodno, spontano i kvalitetno.

Ali sada kada znate o čemu je riječ, kada se osvrnete i prepoznate da ste s nekim imali takav odnos, možete reći – to je bila dubinska razmjena „onog što nam je trebalo“, ali proizlazilo je iz nedostataka, šupljina, emotivnih obrazaca koji su nastali odavno, u obiteljima.

Tomica Šćavina

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci