Mit o bezuvjetnoj ljubavi

Kad nekoga idealiziramo do te mjere da vidimo samo njegove katkad i izmišljene kvalitete, to može biti znak da smo sebe potpuno zanemarili i učinili se bezvrijednima. To je jedan od razloga zašto mnoge žene ostaju u otrovnim vezama poput Bojane* iz sljedeće priče

Uvijek lijepo sređena i spremna na seks

Bojana* ima 34 godine i već je sedam godina u nesretnoj vezi s muškarcem koji je svako malo ostavlja, pronalazi drugu, a onda joj se nakon nekoliko mjeseci opet vraća. Potražila je pomoć zato što je postala jako razdražljiva, ne zna što želi i htjela bi napokon shvatiti gdje griješi i riješiti svoje ljubavne probleme.

Bojana je na prvi susret došla sa sasvim iskrivljenom predodžbom o svojoj vezi. Tvrdila je da joj Luka, njezin dečko, nudi bezuvjetnu ljubav, a ona stalno radi neke „pogreške“, zbog čega on s punim pravom odlazi od nje i traži sreću drugdje. Kad sam je zamolila da mi opiše ono što on naziva bezuvjetnom ljubavlju, Bojana mi je opisala jednu sasvim nerealnu, idealiziranu sliku ljubavi koja bi mogla opstati jedino ako bi ona izgubila sebe i u svakom trenutku napravila upravo ono što bi Luka poželio. U toj Lukinoj idealnoj slici bezuvjetne ljubavi Bojana nikada nije frustrirana, uvijek je lijepo sređena i spremna na seks, poslušna i puna divljenja prema Luki.

U posljednjih sedam godina Bojana je izgubila sve prijateljice jer je Luka imao svoju predodžbu o tome kakve prijateljice trebaju biti. Naravno, nijedna od njih nije odgovarala njegovim kriterijima. One su, iz njegove perspektive, bile „glupe i lake“ i Bojana se s njima nije smjela družiti da ne bi postala kao one.

Svaka emocija je važna

Vrhunac njihove emotivne zavrzlame dogodio se prije godinu dana kad je Bojana saznala da Luka s jednom od njezinih „glupih i lakih prijateljica“ održava tajnu ljubavnu vezu. Međutim, čak i tada, nakon nekoliko vrlo burnih ljubomornih scena, Luka je Bojanu uspio uvjeriti da je za to kriva ona, jer on ne bi tražio ljubav drugdje da ju je u dovoljnoj mjeri dobivao od nje. Prisjetivši se nekoliko svojih depresivnih epizoda proteklih godina, Bojana mu je povjerovala i zaključila kako mora poraditi na sebi da bi Luku mogla voljeti „onako kako treba“ – bezuvjetno.

Bojana s Lukom nije imala nikakvo pravo izražavanja neugodnih osjećaja. Ako bi rekla da je neraspoložena, on bi je počeo kritizirati i govoriti joj kako njoj uvijek nešto ne štima i nikada nije zadovoljna. Ako bi bila ljuta, rekao bi joj da mu stalno zvoca i prigovara. Ako bi rekla da je tužna, nazivao bi je „kenjkavom“ ili „cmoljavom“. Jedine Bojanine emocije koje je Luka htio dijeliti bile su: radost, divljenje i zaljubljenost. Toga je na početku njihove veze bilo puno, ali nakon početnog uzleta došlo je do problema. „Kao da je nakon svjetla nastupio mrak“, rekla je Bojana, „ali oboje smo ostali vezani za ono svjetlo s početka koje je, nakon dugih razdoblja mraka, znalo zabljesnuti, kao da nas stalno podsjeća da postoji iako ga mi nismo sposobni zadržati.“

Objasnila sam Bojani da su ugodni i neugodni osjećaji, koje ona naziva svjetlom i mrakom, dio istog emotivnog spektra i da se – ako se zakine za tugu, ljutnju i mržnju – zakinula i za radost, mir i ljubav. Ljudski emotivni spektar je bogat emotivnim stanjima i svako od tih stanja je važno. Osim toga, tu je i još jedno emotivno pravilo koje glasi: odbačeni osjećaji postaju sve jači i preuzimaju kontrolu nad životom. Upravo zato što je potiskivala i gušila neugodne osjećaje, oni su prevladali i počeli je činiti depresivnom.

Vjerovati sebi

Moje riječi Bojani su otvorile novu perspektivu na njezin problem. Prestala se pitati zašto nije sposobna osjećati radost i napokon je počela kritički sagledavati svoj odnos s Lukom. On je taj koji je nije prihvaćao u potpunosti, nego je htio samo „šlag na vrhu torte“. Pod parolom bezuvjetne ljubavi diktirao joj je kakva bi trebala za njega biti: nasmijana, vesela, puna obožavanja... što zapravo znači – polovična, nestvarna i neautentična.

Nakon što si je Bojana dopustila da osvijesti kako se zapravo s Lukom osjeća, ostala je šokirana. Bilo je tu težine, bijesa i gađenja, a prije svega ljutnje na samu sebe što mu je godinama vjerovala. Nakon naših razgovora počela je više vjerovati meni nego njemu, što i dalje nije bilo najbolje rješenje. Pokušala sam je navesti da počne vjerovati onomu kako se s Lukom osjeća i na temelju toga procijeni želi li biti s njim ili ne, ali kako Bojana nije navikla vjerovati sebi, nego je imala osjećaj da drugi uvijek znaju puno bolje, najprije je u njoj došlo do bitke – komu vjerovati – Luki ili meni.
Naravno, emocije i podsvjesne želje su prevagnule i Bojana je ponovno povjerovala Luki nakon čega je među njima nastupila kratkotrajna idila koja se uskoro ponovno urušila i dovela je u stanje užasa i bespomoćnosti. U tom razdoblju Luka je ponovno počeo viđati njezinu bivšu prijateljicu nakon čega je Bojana napokon odlučila da više neće vjerovati nikomu osim sebi.

Mjesec dana poslije prekinula je s Lukom, što je njega toliko uvrijedilo da joj se više nikada nije javio. Jednostavno ju je zamijenio njezinom bivšom prijateljicom koja i dalje nije bila svjesna da se spetljala s narcisom. Nakon toga, malo po malo, Bojana je polako dolazila k sebi. Ponovno se počela družiti i izlaziti, a u posljednje vrijeme primjećuje kako joj se sviđaju muškarci koji su sasvim drukčiji od Luke...

Tomica Šćavina

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci