Karakter ili beskičmenjak: Što o nama govori (ne)mijenjanje mišljenja i stava?

O fleksibilnosti u mišljenju i kreativnom načinu života piše psihologinja Tomica Šćavina

Kreatori vlastitog života

Život nam nikad ne nudi gotova rješenja, ravnotežu, sigurne i sređene uvjete življenja. Naprotiv, život nas, u pravilu, uvlači u situacije u kojima se ne snalazimo i u kojima svoje želje i ciljeve ne možemo ostvariti na poznate, uhodane načine.

Izbjegavamo li se suočavati s problemima i rješavati ih, oni postaju veći, gomilaju se, rastu do te mjere da čine da se osjećamo nesposobnima u traženju izlaza. Američki pisac Eldridge Cleaver izrazio je to vrlo jednostavnim riječima: „Ako ne sudjeluješ u rješavanju problema, onda si dio problema.“

Težnja za sigurnosti bez promjena ne vodi lijepom i ugodnom životu, nego upravo suprotnom – stagnaciji i mrtvilu. Iako problemi uzrokuju frustraciju, napetost, brige, a nerijetko i sukobe, problemi i promjene znak su života. Suočavanje s problemima i otvorenost za promjene čine da se osjećamo dijelom životnog toka, da se osjećamo živima. Ovakav afirmativan stav prema problemima i promjenama podiže nas na položaj kreatora vlastitog života. Kako bismo mogli živjeti na taj način, važno je neprestano razvijati fleksibilnost u mišljenju.

Biti otvoren, priznati pogrešku, uvažavati tuđa mišljenja...

Rigidnost u stavovima ili vjerovanje u samo jednu istinu uzrokuju unutarnje „otvrdnjavanje“, odnosno privid snage koji ispod sebe krije stagnaciju i mrtvilo. U nama se stari stavovi, osobito ako su usvojeni u obitelji, često bune protiv promjena i to može biti vrlo zbunjujuće, pa čak i bolno, ako nam je određeni stav predstavljao neku zonu sigurnosti.

Kao izvrstan primjer fleksibilnosti u mišljenju može nam poslužiti poznati američki psiholog Abraham Maslow koji je u početku svoje karijere bio velik pobornik biheviorizma, pravca u psihologiji koji je usmjeren isključivo na ponašanje. Prema toj teoriji, unutarnji svijet čovjeka nije toliko važan, koliko je važno ono što je mjerljivo, pa u okviru tog pristupa psiholozi analiziraju kako ljudi uče neka ponašanja i kako se to ponašanje može mijenjati.

žena, djeca, ljetoO svom stavu prema biheviorizmu Maslow je izjavio: „Prvorođeno dijete promijenilo me kao psihologa. Biheviorizam kojim sam prije bio oduševljen odjednom mi je počeo izgledati glupo. Kad sam postao otac, moj se život potpuno promijenio.“

Nekreativna osoba čvrsto bi se držala svoga stava, pa makar taj stav i osiromašio njezin emocionalni odnos s vlastitim djetetom. No kreativna osoba, kao što je Maslow, nadići će bojazan zbog onog što bi netko mogao pomisliti: da uskače sama sebi u usta, da je nedosljedna ili da nema čvrst karakter. Kreativna osoba priznat će pogrešku i svaki sljedeći stav uzimat će s rezervom – kao trenutačno najbolju interpretaciju, a ne kao dovršenu istinu.

Paradoks kreativnosti

Kreativnost je vezana uz mnoge paradokse. Vrlo je cijenjena, ali je često i ignorirana. U društvu se potiče, a i omalovažava. Izraz je ljudske slobode, kao i usamljenosti i izolacije. Ponekad se kreativna ideja javlja lako, a ponekad je taj proces mukotrpan. Umjetnik može istovremeno biti i slavna i tragična figura. Ponekad se stvarateljima divimo, a katkad ih oštro kritiziramo ili im zavidimo. Prepreke koče, ali istovremeno i potiču kreativno izražavanje.

Kako bi odolio izazovima koje uzrokuju ove dualnosti, kreativni stil života zahtijeva želju za upoznavanjem i istraživanjem ne samo svijetle, nego i tamne strane života. Njegujući i razvijajući ovaj životni stil, uviđamo da je doživotni osobni razvoj i upoznavanje života jedino što nas u raznim periodima može učiniti da se osjećamo živima.

Bože, kako su stari!

Talijanski psiholog Cesare Musatti razvijao se tijekom svog dugog života u čak pedeset različitih zanimanja. U svojoj devedesetoj godini života izjavio je: „Ponekad sretnem svoje učenike i pomislim: Bože, kako su stari! Nisu u životu pronašli sebe i svoje talente i život im protječe besmisleno. Što se mene tiče, u sljedećem životu odlučio sam biti skladatelj jer za to sada više nemam vremena.“

Kreativni stil života omogućuje nam stalno otkrivanje novih slojeva samoostvarenja i daje nam duboki osjećaj smisla. Mogu ga njegovati i vjernici i ateisti jer bogolike kvalitete kreacija budi u samom čovjeku, a ne unutar nekog sustava vjerovanja. Preveliko pridavanje kreativnih kvaliteta božanstvima onemogućuje nam da te kvalitete pripišemo sebi, a samim time i da ih ostvarimo u ovom, materijalnom svijetu. Sličan učinak ima i izričita negacija duhovnosti, koja jača kritičko poimanje svijeta, a ograničava misao koja bi mogla niknuti iz suptilnog doživljaja svijeta, ne samo iz logičkog promišljanja.

Živost i originalnost

Kreativni stil života gradimo nizom životnih odluka koje nas vode u smjeru postizanja većeg stupnja slobode i kvalitetnijih odnosa. Strast s kojom možemo pristupiti kreiranju novog jela, uređenju sobe, smišljanju poklona, uživljavanju u igru ili aranžiranju buketa cvijeća puno je manja kad smo emotivno ograničeni lošim odnosima ili robovanjem poslu koji nas nimalo ne zanima. Frustracije koje donosi privatni ili poslovni život možemo shvatiti kao poticaj na transformaciju.

Frustracije su važne, one nam trebaju kako bismo osjetili da se ne ostvarujemo onako kako bismo mogli. S frustracijama ili bez njih, kreativnost je stil života koji uistinu vrijedi njegovati i u periodima mrtvila i u periodima živosti i originalnosti.

Tomica Šćavina

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci