Kako se pranajamom možemo iscijeliti fizički i psihički

Disanje je jedan od prirodnih procesa koji se odvijaju automatski. Disanje se povezuje sa životom, ali i s energijom koja nam je potrebna da bismo živjeli. Jogiji su tu energiju koju udišemi (zrak) nazvali "prana". Zapadna znanost disanje vidi kao izmjenu kisika i ugljičnog dioksida: udišemo kisika da bi naše stanice živjele, a kroz izdisaj izbacujemo štetne tvari i ugljični dioksid. No, jogiji disanje smatraju nečim kompleksnijim od kemijske reakcije izmjene plinova, za njih je to unos vitalne energije koja je važna ne samo na fizičkoj razini nego i na mentalnoj i spiritualnoj

Bez kisika nema života

Kisik je najvažnija hranjiva tvar za naš organizam; bitan je za pravilno funkcioniranje mozga, živčanog sustava, žlijezda i ostalih organa. Bez hrane možemo preživjeti tjednima, bez vode danima, ali bez kisika umiremo u samo nekoliko minuta. Ako mozak ne dobije dovoljno ove ključne esencije, počet će propadanje svih vitalnih funkcija i vitalnih organa.

Mozak zahtijeva najviše kisika od svih organa, a ako ga ne dobije dovoljno, nastaju zbunjenost, depresija, negativne misli, loš vid i sluh. Kisik, prema ajurvedi, pročišćava krv i puni naše "baterije". Prema ajurvedskom nauku, većinu svojih energetskih potreba ne namirujemo hranom, nego zrakom koji udišemo.

Duboki uzdasi

Na jednostavan način možemo uočiti da disanje nije samo kemijski proces izmjene kisika i ugljičnog dioksida, nego da djeluje i na našu psihu. Prisjetite se situacija u kojima je ljudima teško. Što oni u takvom stanju čine? Uzdišu, a potom duboko izdišu - dakle, mijenjaju ritam disanja, a pri dubokom izdisaju izbacuju višak toksina, a s njima i emocija koje ih tište.

Jogiji su uvidjeli da se kontrolom disanja svi problemi koji nastaju nepravilnim disanjem mogu izbalansirati te time utjecati na psihofizičko stanje organizma. Takvo kontrolirano disanje naziva se pranajama (prana znači životna energija, yama znači kontrola, a ayama istezanje i širenje).

Jednostavanim tehnikama disanja postižu se moćni rezultati u tretmanu raznih tegoba. S pranom koju udišemo povezujemo svoje tijelo, um i duh u cjelinu. Tijekom običnog, automatskog disanja koristimo samo jedan dio pluća, a jogijskim disanjem povećavamo kapacitet pluća i opskrbu kisikom, poboljšavamo probavu, smanjujemo količinu toksina u tijelu te preveniramo bolesti, posebice zarazne, smanjujemo stres pa postajemo mirniji i opušteniji te bolje kontroliramo svoje reakcije, poboljšavamo koncentraciju i mentalnu bistrinu.

Cilj pranajama je ukloniti prepreke, tj. energetske blokade koje nastaju u tijelu, da bi se prana što slobodnije i ujednačenije kretala kroz tijelo. Zbog blokada na fizičkoj i energetskoj razini nastaju razne zdravstvene tegobe, stoga ih tehnikama pranajame uklanjamo. Njima posebice poboljšavamo raspoloženje, san, količinu energije i probavu.

sureshSuresh SwarnapuriČetiri faze disanja

Da bismo razumjeli kako one djeluju na fiziologiju, trebamo znati da jogijsko disanje ima četiri faze: Udah (na sanskrtu puraka), pauza nakon udaha (abhyantara kumbhaka), izdah (rechaka), pauza nakon izdaha (bahya kumbhaka). Izvodimo li ih pravilno, u tijelo unosimo više kisika, a on nam daje energiju da izbacujemo više toksina. Pauze tijekom disanja omogućavaju veću akumulaciju kisika i opuštanje mišića abdomena i dijafragme koja omogućuje rad pluća.

Prilikom zdravog ili normalnog disanja taj se ciklus odvija 21.600 puta u danu, ali kod modernog čovjeka taj je broj znatno manji. Kroz svoju dugogodišnju praksu na Zapadu primijetio da ljudi dišu plitko, često ostaju bez daha. Danas je često prisutna apneja, tj. kratkotrajni prestanak disanja.

Način života, prehrambene navike, pušenje, pretilost, srčane bolesti, upale sinusa, pretjeranja konzumacija alkohola dovode do apneje. Osobe s tim problemom bude se mrzovoljne i nemaju kvalitetan san jer za vrijeme spavanja ostaju bez daha i zbog toga se bude više puta, a mozak, kao i ostala tkiva, ostaje bez dovoljno kisika, što uzrokuje niz drugih zdravstvenih tegoba.

Kod takvih je osoba povećan rizik nastanka dijabetesa, srčanog udara, depresije, loše koncentracije.

Pranajama ima mnogo, no među najpoznatijima je kapalabathi. Riječ kapala na sanskrtu znači glava, a bathi znači sjajiti, blistati. Nakon ove vježbe lice će zablistati, koža će postati ljepša i čišća jer ova pranajama čisti tijelo od toksina, a kisik brže dolazi do stanica. Riječ je o snažnoj abdominalnoj kontrakciji mišića koja se događa pri ritmičkom udisanju i izdisanju, a time se jačaju trbušni mišići i nestaju masne naslage oko trbuha. Kapalabathi poboljšava metaboličke procese, peristaltiku crijeva, intenzivno pomaže kod astme, alergija, hrkanja...

Preporučene tehnike

Druga tehnika je nadi shodhana, još se naziva anuloma viloma. Riječ nadi na sanskrtu znači živčani sustav ili meridijan, a shodhana znači čišćenje, balansiranje, smirivanje. To je naizmjenično disanje kroz lijevu i desnu nosnicu, pri čemu obje polutke mozga balansiraju svoje funkcije jer inače češće koristimo lijevu polutku mozga. Preporučuje se za artritis, jačanje srca, sniženje krvnog tlaka, probleme s hrskavicom, ligamentima i sinusima, a pomaže i kod Parkinsonove bolesti, paraliza, neuroloških tegoba, depresije, migrene, astme i alergija.

Da bih kao ajurvedski liječnik odredio koje su tehnike disanja najbolje za pojedinu osobu, važno je da odredim zastupljenost i disbalanse doša (vata, pitta, kapha) u njenom organizmu. Kroz puls očitavam stanje doša. Primjerice, kad je prisutan disbalans vate i pitte, nailazimo na probleme s mentalnim funkcijama jer vata uglavnom regulira taj dio, a kod pitte imamo razne metaboličke probleme. Na ovakve skupine poremećaja najbolje djeluju anuloma viloma i kapalabathu. Prva pranajama djeluje na cijeli živčani sustav, a druga na detoksikaciju i metaboličke procese.

Kod poremećaja kapha doše najčešće preporučujem kapalabathi jer se radi o stimulativnoj vježbi disanja koja pokreće usporen metabolizam, što je tipično za kaphu. Koju ću tehniku disanja preporučiti ovisi i o godišnjem dobu. Osim ove dvije najčešće vježbe preporučujem i još neke poput basthrike. To je jednostavna vježba koja se izvodi tako da duboko udahnemo i izdahnemo. Dobra je za depresiju, živčani sustav, moždane funkcije, razne paralize...

Još jedna pranajama koja je također vrlo učinkovita u ovakvim slučajevima je bramhari, čiji naziv znači pčela, odnosno zujanje. Izvodi se tako da se palcima zatvore uši, kažiprsti su iznad obrva, a ostala tri prsta su na kapcima. Udahnemo i potom izdahnemo kroz nos zujeći kao pčele. Vibracija zraka koju postižemo tom vježbom djeluje na smanjivanje mentalne napetosti, krvnoga tlaka, tegoba sa srcem i kretanjem.

I mladi i stari

Općenito, svi mogu raditi sve pranajame, od petogodišnje djece do osoba u dubokoj starosti. Međutim, osobama koje imaju visok krvni tlak, aritmije, srčane bolesti, želučani vrijed i bolove u donjem dijelu leđa te trudnicama ne preporučuje se kapalabathi. Naime, njome se pojačano stimulira abdomen u kojem se stvara interni abdominalni pritisak, a time se ubrzava cirkulacija i pritisak prema gore koji mogu pojačati i kiselinu u želucu, ubrzati rad srca te tako povisiti krvni tlak, a kod trudnica izazvati pobačaj.

Napominjem da je redovito prakticiranje pranajama od goleme važnosti za naš živčani sustav, psihičko zdravlje - daleko više od upotrebe lijekova za razne psihičke poremećaje. Mnoga su znanstvena istraživanja dokazala da ove vježbe disanja daju izuzetno dobre rezultate u liječenju depresije, bipolarnog poremećaja, raznih ovisnosti, PTSP i kardiovaskularnih bolesti.

Prema iskustvu iz moje prakse, pacijenti koji su redovito prakticirali pranajamu imali su odlične rezultate kod depresije, bipolarnog poremećaja, multiple skleroze, raznih vrsta migrene, smanjenja tumora na mozgu i niza drugih tegoba.

Suresh Swarnapuri

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci