Kako se postaviti prema partneru koji uvijek želi pobijediti i biti u pravu?

Način percipiranja nije uvijek isti ni kod osoba iz bližeg, a kamoli šireg okruženja. Bez razumijevanja i prihvaćanja različitosti percepcija partneri se udaljavaju, situacije izmiču kontroli, društva se okreću jedno protiv drugoga, vlada osjećaj odvojenosti… Evo kako se nositi s onima koji različite percepcije ne prihvaćaju i osnažuju sebe na račun druge osobe, posebno ako je ta osoba partner

Kako drugi utječu na naš doživljaj svijeta?

Odmalena nam percepciju svijeta oblikuju drugi. Bez toga ne bismo mogli preživjeti. Roditelji, šira obitelj i društvo našu individualnu percepciju prepleću sa svojom, oblikovanom njihovim iskustvima, idejama, vjerovanjima i značenjima. Zato nije nimalo čudno da nam percepciju svijeta poslije oblikuju i partneri, prijatelji i svi ostali bliski ljudi.

Što smo s nekim bliskiji, taj je utjecaj veći. Čak i kad partneri dugo nisu u dobrim odnosima, a žive zajedno, ta svakodnevna izloženost riječima, situacijama i tjelesnoj blizini ima vrlo snažan utjecaj. Nije moguće s nekim dijeliti dom i ignorirati ga do te mjere da tog utjecaja nema. Ignoriranje vodi prema neosjetljivosti, a to je itekako snažan utjecaj.

Dobre i loše strane tog utjecaja

Mogućnost dopuštanja drugima da oblikuju našu percepciju ima svoju dobru i lošu stranu. Kad smo u stanju drugima dopustiti da utječu na naša razmišljanja, vjerovanja i ideje koje gradimo o sebi, drugima i svijetu, to znači da imamo kapaciteta učiti, mijenjati se, ići prema boljem. To znači da nismo zaglavili u rigidnosti koja, što dulje traje, to više umanjuje doživljaje.

Psihoterapija, recimo, može predstavljati važan pozitivan utjecaj na percepciju. Psihoterapeut svojim pitanjima, podrškom i blagim usmjeravanjem otvara nove perspektive i omogućuje promjene koje vode prema kvalitetnijem životu.

Međutim, uvažavanje percepcije drugih ne mora uvijek biti kvaliteta. Može biti i slabost - slabost utemeljena na gubitku povjerenja u svoju percepciju i instinkte koji nam suptilno govore što je za nas dobro, a što nije. Svima nam se dogodilo da nam netko tvrdi kako je istina jedno, a mi smatramo da je istina drugo ili kad nam govori kako bismo trebali postupiti ovako, a mi smatramo da bismo trebali postupiti onako.

Tanka granica između debatiranja i borbe

Ta svakodnevna „borba percepcija“ i perspektiva nužan je dio odrastanja. Dijete od dvije godine snažno upire u svoje „ja“, a tinejdžerice i tinejdžeri s roditeljima se snažno bore za svoje istine i svoja prava.

Slične „borbe percepcija“ događaju se i među odraslima. Kada su u pitanju različita mišljenja o kojima se debatira, onda je međusobno uvažavanje različitih percepcija nužna kvaliteta. Tada i nije riječ o borbi, nego o istraživanju mogućih istina. Međutim, tanka je granica između debatiranja i borbe.

Svoje „ja“ mnogima nije jednostavno staviti u službu nekog višeg ideala, kao što je, na primjer, istina. Zbog toga i na individualnom i na nacionalnom, kao i na svjetskom planu ima toliko sukoba. Ja sam bolji, ja sam u pravu, moja nacija, moje političko uvjerenje, moja vjera...

tomica šćavinaTomica Šćavina, psihologinja

Fluidna istina ili dovršena percepcija?

Rast kroz međusobno uvažavanje perspektiva i odabir one koju smatramo boljom, neovisno o tome čija je to perspektiva na početku bila, prava je rijetkost. Takva fleksibilnost u mišljenju dolazi s obrazovanjem i osobnim razvojem koji nikad ne prestaju.

Međutim, ideal istine do koje se dolazi istraživanjem (i koju se onda u budućnosti napušta zbog novih saznanja stvorenih nekim novim istraživanjima) za mnoge je suviše fluidan, neuhvatljiv, predstavlja slobodu koja zastrašuje. Stoga će radije odabirati ono sigurno i poznato - istinu na koju su naviknuli, istinu koju smatraju dovršenom.

Takva „dovršena percepcija“ je krhka i stalno traži potvrdu i učvršćenje, koji mogu doći iznutra ili izvana: iznutra kroz fantazije i unutarnje monologe, a izvana kroz istomišljeništvo ili poražavanje onih koji se s tom percepcijom ne slažu. Umjesto fluidne istine koja inspirira i osnažuje, tu je pobjeda koja može inspirirati samo na daljnje pobjede.

Borba u ljubavnom odnosu

Biti u pravu, biti bolji od drugog, osnažiti se kroz poražavanje i kontrolu drugog - to su glavni motivi kad fluidnih, nedostižnih i beskrajnih ideala nema. I to je važno moći prepoznati. Uvažavajući druge, lako je uvažiti i njihovu percepciju koja se ne temelji na dobrim motivima. A to automatski znači - uvažavanjem percepcije drugog oštetiti sebe. To se često događa u ljubavnim odnosima.

Kad je jedan od partnera u raspravama ili sukobima motiviran isključivo željom za pobjedom, a drugi uvažava tu perspektivu jer vjeruje da je zajednički jezik moguće pronaći, drugi partner se zapravo hvata u borbu i troši energiju. Partner koji je motiviran isključivo željom za pobjedom neće biti u stanju, kad je drugi partner u pravu, priznati mu da je u pravu jer to ugrožava njegov cilj - pobjedu.

Kada dvije strane imaju sasvim različite motive i posve drugačije ciljeve, zajednički jezik i mir nisu mogući. Moguće je samo povući granice: ovo si ti, a ovo sam ja; ti ovako misliš i osjećaš, a ja onako.

Oni koji se ne mijenjaju jer im je promjena ravna smrti

Kad je netko u svojoj percepciji rigidan i kad mu je motiv poraz ili kontrola drugoga, njegovu percepciju nije dobro niti uvažavati, niti težiti promijeniti je. Dugotrajno uvažavanje takve percepcije samo će nas učiniti žrtvom. To, naravno, ne znači da ništa ne možemo učiniti. Možemo, ali ne uvjeravanjem, borbom za potvrdu vlastite percepcije ili vjerovanjem u brzu promjenu.

Možemo promijeniti vlastitu perspektivu. Nekim je ljudima rigidno držanje uz vlastitu percepciju, koja je zapravo utemeljena na neuvažavanju i nevrednovanju percepcije druge, njemu bliske osobe, nužno za psihičko preživljavanje. Jedino tako mogu zadržati pozitivnu sliku o sebi jer im je sagledavanje bilo čega „lošeg“ unutar sebe suviše bolno.

Osnaživanje sebe na račun druge osobe

To je njihov način psihičkog i emotivnog preživljavanja. A kad je nekom nešto potrebno za preživljavanje, neće se toga odreći. Ako mu rigidnost i poriv za osnaživanjem sebe na račun druge, njemu bliske osobe pomažu zadržati kakvu-takvu psihičku stabilnost, sve i da hoće, ne može se toga odreći. Stoga je jedno od najvećih životnih umijeća - moći dopustiti ljudima da žive onu najbolju percepciju stvarnosti koju, svjesno ili nesvjesno, odabiru.

Bilo da je riječ o ljubavnim, prijateljskim ili obiteljskim odnosima, poštovanje nečije percepcije kao njegovog ili njenog najboljeg mogućeg odabira, puno toga mijenja. Tada sve postaje logično i prihvatljivo. Pozitivnu promjenu ne pokreću „borbe percepcija“, nego prihvaćanje činjenice da neki ljudi zadanost svoje percepcije ne mogu mijenjati.

Promijenite razinu bliskosti

Kad je riječ o prijateljskom odnosu, to može značiti da ćete neke teme morati izbjegavati kako biste zadržali odnos, u ljubavnim odnosima to može uzrokovati udaljavanje partnera, a u obiteljskim odnosima, pak, to će možda susrete ograničiti samo na određene obiteljske prigode.

Kad ste u bliskom odnosu s nekim kome je biti u pravu i pobijediti važnije od istraživanja istine, najbolje je promijeniti razinu bliskosti i zadržati vlastitu percepciju za istraživanje s onim osobama koje to mogu i žele.

Tomica Šćavina

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci