Kako da postanem pozitivnija osoba?

Valentina se već neko vrijeme osjeća izgubljeno, kao da više ne živi u trenutku, uvijek negdje iza ili ispred njega. Osjeća kao da više ne zna reći pravu stvar u pravo vrijeme, baš suprotno i zbog toga ju ljudi često krivo shvate – nije zlonamjerna, a upravo takva ispada. Sjeća se perioda kada su svi oko nje imali visoko mišljenje o njoj, kada je osjetila svu ljubav i brigu koju joj upućuju. Želi natrag tu svoju energiju koja privlači ljubav i lijepe osjećaje, želi zračiti pozitivom koja će se širiti i na druge ljude.

Zanemarivanje svog života

Čini mi se da vam se dogodilo ono što se događa velikom broju ljudi: zanemarili ste svoj život. Uzimajući ljude, stvari i događaje zdravo za gotovo, postajemo neosjetljivi na njih. Uvijek idući dalje i dalje, žureći za nekim drugim, višim vrhom, nekom zelenijom travom, ne uspijevamo uživati i u ovoj travi, pogledu s ovog brežuljka. Lako bi bilo posuti se pepelom po glavi i osjećati žaljenje za svim propuštenim. No rješenje vašeg trenutka nećemo naći izazivanjem osjećaja krivnje.

Odrastamo u okruženju koje nam govori da ne treba spavati na lovorikama jer nas to uljenjuje, ne treba razvijati ponos jer to napuhuje ego, ne treba se previše veseliti jer nakon sreće dolaze suze, ne treba previše isticati svoje vrline da ne bismo poticali zavist u drugima, ne treba prejako voljeti jer će razočaranje biti utoliko veće i bolnije.

"I sama znam da ne valjam"

Dok ovo pišem, prisjećam se djevojke koju sam upoznao kad smo oboje bili u kasnim dvadesetima. Još i danas sjećam se čudnog osjećaja koji bi me obuzeo svaki put kad bih je promatrao. Bila je sjajna prijateljica, izvanredna suradnica, osoba na koju ste mogli računati, nenametljiva, nikad odveć glasna. Odmah mijenjajući temu, nikad nije dopustila da joj se da kompliment, izrekne riječ kojom bi se ona veličala. Kad sam je promatrao, imao sam dojam kako je nesretna. Bila je to upravo ona vrsta ne-sreće o kojoj sam govorio u prošlom odlomku – potisnut glas, potištena sreća.

Sjećam se trenutka kad sam je dirnuo u dubinu, povrijedio. Zafrkant, kakav sam oduvijek bio, volio sam naći nešto što će isprovocirati osobu da mi vrati istom mjerom. Dječja igra čije težine nisam bio svjestan. Zaboljelo me kad sam vidio da ju je moje bezazleno zafrkavanje povrijedilo, kao da se složila sa mnom – „pa i sama znam da ne valjam“. Strahovito me zaboljelo to što ona sama nije vjerovala drukčije. Nikada je više nisam zadirkivao.

mirko vragovićPitanja za našeg energetskog stručnjaka Mirka Vragovića šaljite na sensa@adriamedia.hr s naznakom ‘za Mirka’Uvijek sam imao potrebu prodrmati je ne bi li izašla iz tog sna, iz vječnog trčanja prema novim izazovima, da pokaže kako vrijedi, nikad ne povjerovavši u to sama. I da me ne biste pogrešno shvatili – ne mislim da ima išta loše u tome da vječno lovimo nove izazove i osvajamo ih.

Zastanite i uživajte

Ono što bih joj danas rekao, a uputit ću vama jest – zastanite! Zastanite i uživajte u svemu što vam se događa. Nemojte me olako shvatiti, nego doista zastanite, ostavite ono što radite i napravite inventuru svog života. Ono što ne valja uklonite, ono čemu je prošao rok trajanja bacite, a sve što je lijepo pomno promotrite i dopustite si uživati. Realisti među vama reći će: „Ono što si bacio, što ne valja, to te trebalo naučiti pameti, ne bacaj to!“

No kako da to kažem osobi koja cijelog života samo to i radi? Pokušava se „naučiti pameti“ nastojeći biti nešto što nije, na nekome mjestu na kojem upravo nije. Kako stalno negativnim stvoriti pozitivno? Nisam za odbacivanje lekcija koje dobivamo putem „pec-pec po prstima“ kojim nam katkad Život prosvjetljuje pamet, no ako smo neprestano fokusirani na svoje mane – kad ćemo upotrijebiti svoje vrline? Nećemo dati ni da nam prijatelji kažu kako im puno značimo, da im naša riječ treba, nego ćemo uzvraćati: „Nije to ništa!“

Najveće blago

Ne mogu reći da ne zaboravlja ono u čemu je pogriješila osobi koja ni kao mala vjerojatno nije dobila riječ pohvale, nego samo pokude, od roditelja koji su možda i sami bili u strahu da im dijete ne postane neodgojeno i razmaženo. I sada, kao odrasla osoba, nosi taj izopačeni standard, biljeg „neispravnosti“, ne dopuštajući da joj se kaže drukčije.

Što je bilo, bilo je. No u sljedećoj situaciji u kojoj vam ljudi zahvale, uživajte s njima u onome što su, zahvaljujući vašoj pomoći, dobili. Koristite svaku priliku da proslavite pa i najmanje uspjehe, ne propustivši ih podijeliti s bliskim osobama. Kad vam dođe da nekog „dobronamjerno“ ispravite ili kritizirate, zaustavite se. Čak i kada to zatraže od vas, zapitajte se hoće li ih vaš odgovor potaknuti da budu bolji ili će ih demotivirati. Istina se često može upakirati tako da bude pitka i jestiva.

Tako ćete imati još više razloga za slavlje, zbog vlastite pobjede nad standardima kritiziranja iz prošlosti. Svaki dan pronađite razlog za pohvalu – bilo sebe, bilo drugih – i vaš će život postati slavlje najvećeg blaga, a to je život sam!

Mirko Vragović

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci