Je li vrijeme za prekid nekih odnosa

U našem osobnom i poslovnom rastu ponekad ima trenutaka kad nam osobe od kojih to očekujemo nisu više podrška i poticaj. Za vlastito dobro i razvoj, važno je osjetiti i prepoznati ih te se iskreno upitati je li vrijeme za prekidanje nekih odnosa

Tko bira našu sudbinu

Biti ili ne biti, pitanje je sad. Vječna Hamletova dilema na nekom nivou zapravo je dilema svih nas koji želimo sve više biti i sve više živjeti u skladu sa svojim bićem, umjesto da smo upravljani onim što nam je zacrtala sudbina. Više biti znači više osjećati, a više osjećati znači više živjeti.

I, iako bismo svi vjerojatno radije odabrali za života više živjeti, kako bismo to mogli, neminovno se moramo suočavati sa svojim "sudbinama". "Dok podsvjesno ne učiniš svjesnim, ono će ti upravljati životom i to ćeš nazivati sudbinom", jezgrovito je izjavio Jung.

Sudbina. Ono što nismo birali, već smo dobili rođenjem i odrastanjem u svojim primarnim obiteljima. Usvajanje vjerovanja da smo prije rođenja svoje roditelje i mjesto rođenja sami odabrali dvosjekli je mač. S jedne strane daje osjećaj smisla i pomaže da prihvatimo okolnosti u kojima smo odrastali, a s druge strane stvara osjećaj odgovornosti za ono za što nismo i ne možemo odgovorni.

Zašto bi netko sam birao zlostavljanje u obitelji? Ta ideja zasluge za okolnosti na koje kao nemoćna djeca uopće nismo mogli utjecati, vodi u samookrivljavanje i opravdavanje svega lošeg što se događalo nekakvom univerzalnom pravdom. Puno je iskrenije priznati da ne znamo kako je nekome namijenjena ova, a nekome ona "sudbina".

Umjesto osjećaja krivnje radi loših uvjeta odrastanja ili osjećaja privilegiranosti radi dobrih uvjeta, priznanje da ne znamo kako je nekome namijenjena ova, a nekome ona "sudbina", otvara vrata solidarnosti. Svi smo ljudi i zajedničkim snagama možemo stvarati što kvalitetnije društvo u kojem će u budućnosti onih s "lošom sudbinom" biti što manje.

Na putu transformacije  važno je imati iskrenu podršku

Svi mi koji smo okrenuti osobnom razvoju najprije se koprcamo u svojoj sudbini i pokušavamo se iz nje istrgnuti osvještavajući sve ono podsvjesno što su obiteljski odnosi i svijet ugravirali u nas i ostavili nam u naslijeđe u vidu samoispunjavajućih proročanstava. A kada napravimo neki značajan pokret izvan zadane putanje i ne pristajemo na povratak na staro, nastupaju neočekivane promjene.

Značajna promjena nabolje je jedna vrsta testa za sve značajne odnose. Ako ste zadovoljni sobom, ako vam se otvaraju nove životne mogućnosti, ako  vam cvijeta posao ili imate osjećaj da ste pronašli ljubav svog života... vrlo vjerojatno se nekima oko vas to neće svidjeti. Možda se neće svidjeti upravo onima od kojih očekujete najveću podršku.

To može biti partner koji se navikao osjećati snažnijim od vas, to može biti prijateljica s kojom ste navikli dijeliti emotivne probleme ili poslovni partner koji se navikao osjećati uspješnijim od vas. Iako svakome od nas na putu pozitivne transformacije treba podrška, osjetite li da vas netko pokušava zaustaviti, usporiti ili srušiti, važno je to uzeti za ozbiljno. Jer, ostanete li izloženi takvom utjecaju, možda ćete zaista zastati, srušiti se, odustati.

Povjerenje - brzi vlak do srca

Kada smo navikli vjerovati u nečije dobre namjere, njenu ili njegovu perspektivu skloni smo primati duboko u sebe, bez puno propitivanja i filtriranja. Taj kanal povjerenja jedna je vrsta brzog vlaka do srca. Izgubiti tu dimenziju povjerenja od strane bliskih ljudi koji su nas do jučer u toj istoj dimenziji povjerenja podržavali, nije lako.

Taj gubitak ne mora značiti gubitak odnosa u cijelosti, ali ako svoju pozitivnu promjenu želimo zadržati i nastaviti, svakako znači gubitak dijela odnosa. Onog dijela koji nas čini izloženima u povjerenju da ćemo biti podržani.

Kad se mijenjamo, potrebna nam je podrška, jer nas balansiranje između starog koje napuštamo i novog koje naslućujemo čini krhkima. Ako te podrške nema, možemo potražiti podršku od stručne osobe ili se otvoriti mogućim novim podržavajućim odnosima. A prije svega, važno je suzdržati se od izloženosti u odnosima koji novonastalu sreću i zadovoljstvo ne podržavaju.

Zavist je prirodna ljudska emocija. No, kako je toliko osuđivana i etiketirana, vrlo teško je jedni drugima priznajemo. Kada smo s tom emocijom "na ti", onda možemo prepoznati osjećaj manje vrijednosti zato što nismo ono što netko drugi jeste ili zato što nemamo ono što netko drugi ima. Kada smo sa zavišću "na ti", možemo prijateljici reći: "Mrzim te, i ja bih tako" i nasmijati se. Kada smo sa zavišću "na ti", možemo nekome tko je uspješniji od nas reći: "Svaka čast", a zatim se zapitati što možemo napraviti kako bismo i sami postali uspješniji.

Kada smo sa zavišću "na ti", nismo preplavljeni osjećajem manje vrijednosti koji nam je promakao ispod radara, već priznajemo frustraciju, nosimo se s njome i u stanju smo upotrijebiti je kao gorivo za vlastitu pozitivnu transformaciju. Iako nekima nije lako prepoznati svoj osjećaj manje vrijednosti i obuzdati zavist od narušavanja vrijednih odnosa, to ne znači da s njima trebamo "suosjećati" i puštati ih da nas ruše ne bi li održali staru, poznatu povezanost u kojoj u zadovoljstvu sobom i svojim životom nitko ne strši.

Napuštanje odnosa vrsta je prirodne samoobrane

Napustiti određenu dimenziju povezanosti u povjerenju ili, ako je to nužno, izaći iz odnosa sasvim, može se činiti okrutnim. No, i rušilački pokušaj onemogućavanja pozitivne transformacije partnerice, prijateljice, suradnice, je okrutan. I zaštita od toga, koliko god se mogla činiti okrutnom, zapravo je samo prirodna samoobrana. Samoobrana koja štiti ono bolje i kvalitetnije, ono što znači više života, ono što znači više bivanja.

Biti ili ne biti, pitanje je sad. Ponekad, kako bismo više bili, od nekih ljudi se moramo odmaknuti. Neke bliske kontakte izgubiti. Neke dimenzije odnosa napustiti. I iako je riječ o gubitku, to je najsmisleniji gubitak koji možete odabrati. Jer, ostajati na mjestu radi tuđe zavisti ne doprinosi nikome.

Zavist se hrani osjećajem kontrole nad drugim i zavidnu osobu zadržava na svom poznatom, dobro ukopanom mjestu. A pozitivna transformacija drugog time biva ograničena ili narušena. Zato je pozitivnu transformaciju potrebno zaštititi i izlagati je samo podržavajućim odnosima.

Ponekad je gubitak odnosa ili neke dimenzije odnosa nužan kako bismo se na novom nivou vratili sebi. Ponekad je gubitak odnosa ili neke dimenzije odnosa nužan kako bismo mogli nastaviti dalje, prema životu koji nas inspirira da na što više bivanja.

Tomica Šćavina

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci