Europske vrste algi

Bogate su mineralima, vitaminima, jodom, kalcijem i jedan su od sastojaka formule dugovječnosti. No, pitamo se trebamo li u prehranu uvrstiti namirnice koje nisu ih našeg podneblja? Ako vam se Japan čini predaleko, upoznajemo vas s europskim vrstama - algi

Alge su biljna vrsta koja dominira vodama već gotovo milijardu godina i od kojih su nastale sve kopnene biljke, uključujući i one kojima se mi danas hranimo. U prošlosti su bile važan izvor nutrijenata duž obala Azije, britanskog otočja, Islanda, Havaja i drugih zemalja. I danas se u Japanu i cijelom svijetu koriste za motanje sushija, za salate i u juhama; u Kini ih poslužuju kao svako drugo povrće; u Irskoj se dodaju kašama i služe kao zgušnjivači deserta. Većina algi bogatog su okusa i svježe arome koja podsjeća na miris morske obale. Mnoge su bogat izvor vitamina A, B, C i E, joda i drugih minerala, a ako se osuše, bogate su i proteinima. U Japanu se uzgajaju od 17. stoljeća.

Oni koji su se susreli s algama, vjerojatno će reći da jestive alge dolaze samo iz Japana, a neke će egzotičan izgled i nepoznavanje tih vrijednih namirnica možda i obes­hrabriti.

Na predavanjima i radionicama kuhanja polaznici često pitaju kako to da se u prirodnoj prehrani inzistira na konzumiranju algi ako je preporuka da se hranimo namirnicama iz našeg podneblja, a alge to očito nisu.

Istina je da uzgajalište algi nećete pronaći na obalama Jadrana, ali ako se vratimo nekoliko desetljeća unatrag (a o tome govore i stariji žitelji hrvatskih otoka i priobalja), morsko „povrće“ vadilo se mrežama i konzumiralo zajedno s ribom od davnina. Ta je tradicija kod nas prekinuta, no ne i u nekim europskim zemljama u kojima se alge beru, suše i dodaju jelima tijekom cijele godine. Danas je interes za alge u porastu, a kako ih je suvremeni nutricionizam napokon prepoznao kao vrijedne, stručnjaci ih sve češće preporučuju kao izvrstan izvor minerala. Na našem su tržištu većinom dostupne japanske alge: wakame, kombu, arame, hijiki i agar-agar te se o njima i najčešće piše, no u zadnje vrijeme i neke kompanije iz južne i sjeverne Europe započele su komercijalnu proizvodnju proizvoda od algi koji će, vjerujem, uskoro doći i do nas. Evo kratkog opisa europskih algi…

alge 1DulseDULSE (Palmaria palmate)
Ovo je europska alga koje se već može naći na policama naših trgovina. Ukusna je, meka i vrlo se lako priprema – namače se u vodi ili dodaje na kraju kuhanja, slično kao i wakame alga. Postoje zapisi o tome kako su irski farmeri dulse jeli kao slanu grickalicu, a tu je tradiciju očuvala i prva generacija irskih imigranata u Americi. Nekad se prodavala na tržnicama u Edinburgu. Upotreba dulsa u Škotskoj započela je vjerojatno već 400 godina prije Krista, no prvi zapis o svećenicima koji su sakupljali ove alge pojavljuje se u jednoj pjesmi iz 7.stoljeća. Sakuplja se od svibnja do listopada.

alge 5Irska mahovinaIRSKA MAHOVINA ili CARRAGEEN (Chondrus crispus)
Irska mahovina koristi se kao prirodna želatina, a po izgledu i upotrebi vrlo je slična nama poznatijoj algi agar-agar. Čupava je i tamnocrvene boje, raste u busenima, a najlakše ju je pronaći na kamenitim obalama za vrijeme oseke. Tradicionalno se izbjeljuje i suši pa je u suhom obliku bež boje ili svijetloružičasta. Najčešće se koristi za zgušnjavanje u pripravi deserta, ali na obalama Škotske ovu algu koriste i za spravljanje pjenastih krema od račića, krastavaca ili rajčice. Jela s irskom mahovinom lako su probavljiva, idealna za djecu i starije osobe s probavnim problemima. Carrageen Pudding tradicionalni je desert koji se posluživao u vrtićima viktorijanskog doba.

LAVER / SLOKE / NORI (Porphyra umbiliculis)
Ova alga može se pronaći na zapadnim obalama škotskog kopna i otoka. Ljubičasto-smeđe-zelene boje, vrlo je slična morskoj salati, samo tamnija. Kuhana sa zobi, dio je tradicionalnog doručka u Britaniji i Irskoj. Gorkastog je okusa, a dan-danas kuhari u Walesu spravljaju želatinasti „kruh“ od ove alge.

alge 4Laver alge 3Morska salata alge 2Kombu

MORSKA SALATA (Ulva lactuca)
Morska salata je svijetlozelene boje, mekih listova koji su izvrsni kao omotač za ribu koja se peče, prži ili kuha. Može se jesti sirova i sušena. Vrlo je ukusan dodatak juhama, varivima i riži.

KELP ili KOMBU, nekoliko vrsta (Laminaria saccharina, Laminaria digitata, Alaria esculenta – wakame)
Ovih nekoliko vrsta algi iz iste porodice rastu dublje u moru pa ih je moguće pronaći samo za vrlo velike oseke. Koriste se kao baza za hranjive kaše i temeljce. Naravno, kao i japanski srodnici ovih algi, upotrebljavaju se u kuhanju s mahunarkama jer razbijaju vlakna grahorica i čine ih lakše probavljivima.

Temeljac s kombu algom

Ljekovita i hranjiva svojstva algi

Dunja Gulin

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci