Da sam bar nevidljiv: Što nam govori stidljivost kod djece

Djetetu svijet može izgledati velik, opasan i strašan. Tada je najprirodnije da se povlači u sebe, zatvara i postaje stidljivo. Dijete zapravo pokušava postati nevidljivo i treba mu roditeljska posvećenost i podrška da to prevlada

Uobičajeni simptomi

Stidljivost je osobina poznata u svim kulturama, ali načini procjene te osobine se razlikuju. U pojedinim zemljama smatra se plemenitom osobinom koju treba poticati od ranog uzrasta. Sveučilišta u Šangaju i Ontariju provela su istraživanja uspoređujući osobine djece iz tih dvaju gradova. Djeca iz Šangaja stidljivost su smatrala najpoželjnijom osobinom koju njihov prijatelj treba imati. S druge strane, djeca iz Ontarija upravo su ovu osobinu smatrala najmanje poželjnom.

U različitim uzrastima stidljivost se različito manifestira. Ipak, uobičajeni simptomi su spuštanje ili izbjegavanje pogleda, odbijanje komunikacije, drhtanje, crvenilo lica, tikovi, znojenje dlanova... Iako su ova djeca omiljena kod učitelja (ne viču, nisu sklona nestašlucima), u današnjem društvu roditelji na stidljivost svoje djece gledaju kao na manu, odnosno poistovjećuju je s nedostatkom upornosti ili ambicija.

Kako roditelji pridonose razvoju stidljivosti

No, upravo roditelji, u najvećoj mjeri, doprinose razvoju stidljivosti. Kako? Kad roditelji imaju veća očekivanja od onoga što dijete može ispuniti, ono počinje misliti da nije dovoljno sposobno ili vrijedno. Druga krajnost je to da roditelji pretjerano štite dijete, te time utječu na to da ono odrasta u uvjerenju da roditelji donose odluke umjesto njega i uskaču u rješavanje svakog njegovog sukoba upravo zato što ono ne može to napraviti samostalno.

Konačno, ponovljena osobna negativna iskustva također doprinose stidljivosti. Kad dijete više puta doživi iskustvo osobnog neuspjeha (na primjer, u ostvarivanju prijateljskih odnosa s vršnjacima), ono se povlači jer pokušava izbjeći sljedeće iskustvo, uvjereno da će i ono biti negativno.

Stidljivost može biti i dio karaktera, naslijeđeno ponašanje ili prolazna faza u odrastanju. Ipak, u pozadini su uvijek djetetova nesigurnost, uvjerenje da nije dovoljno dobro i nedostatak samopouzdanja.

RODITELJSKA AMBICIJA NASUPROT DJETETOVE PRIRODE. Upravo zato što stidljivost može biti dio karaktera ili prolazna faza odrastanja, važno je da ne inzistirate na tome da dijete bude odraz vaših ambicija. Vaš zadatak je da upoznate njegov karakter, potrebe i želje, a zatim ono što je potrebno usmjeravate i blago ispravljate.

SAMOPOUZDANJE. Odmah počnite raditi na djetetovu samopouzdanju. Uvjerite ga da vrijedi onoliko koliko i drugi. Njegov osobni doživljaj sebe utječe na to hoće li vjerovati kako drugi imaju veće sposobnosti od njega.

„OPASNE“ REČENICE I KONSTRUKTIVAN RAZGOVOR. Kad svom stidljivom djetetu kažete „Prestani se crvenjeti“ ili „Opet mucaš“, dodatno ćete ga postidjeti. Svaka vaša oštra riječ pogoršava njegov osjećaj koji ima u odnosu na samoga sebe. Izbjegavajte kritike, ruganje, podsmjehivanje ili ironične nazive. Umjesto toga, pokušajte analizirati njegove emocije. Inzistirajte na razgovoru jer ćete tako bolje upoznati svoje dijete, a time ćete steći osnovu na kojim poljima trebate raditi.

DRUŠTVENE VJEŠTINE. Vaše dijete ne poznaje društvene vještine jer nema iskustvo u građenju odnosa kao vi. Omogućite mu što više susreta s vršnjacima i pokušajte ga u ovakvim situacijama ostavljati da se što više snalazi samostalno. Naime, ako naviknete dijete na to da vi uvijek odlučujete umjesto njega ili da rješavate njegove sukobe, ono neće moći steći sigurnost u sebe i samopouzdanje. Naučite ga čarobnim rečenicama primjerenim njegovu uzrastu. Na primjer, kad ga potaknete da napravi prvi korak u igri s vršnjacima, uz rečenicu „Mogu li se i ja igrati s vama?“, u velikoj mjeri utječete na razvoj njegovog samopouzdanja. Čak i ako ga druga djeca odbiju u igri, dijete će tim postupkom svladati veliku prepreku prvog kontakta i u vlastitim očima nakon ovog koraka bit će hrabrije, odlučnije i samostalnije.

OSOBNI PRIMJER. Preispitajte se! Možda je vaše dijete stidljivost preuzelo promatrajući svoje najveće učitelje i najjače autoritete, tj. vas. Dopustite mu da zaviri u vaš svijet. Pričajte mu o svom djetinjstvu, opišite neka svoja iskustva i to kako ste se s njima nosili. Neka iz vašeg primjera vidi koliko ste društveno aktivni, na koji način se borite i njegujete svoja prijateljstva.

KUĆNI LJUBIMAC. Neka djeca prevladaju stidljivost tek u situacijama očite suradnje. Tako kućni ljubimac, koji zahtijeva otvorenu pažnju i zadovoljavanje svojih potreba, djetetu ne ostavlja puno mogućnosti da se povlači i bude stidljivo. Naime, u ovom odnosu emotivna otvorenost i vezivanje (za još nekog osim za mamu i tatu) se podrazumijevaju.

KONSTRUKTIVNE POHVALE. Kao i svakom drugom djetetu, i onom stidljivom, pohvala je poticaj za razvoj. No kad su pohvale općenite, na primjer „Ti si mamin dobar dječak“ ili popularne fraze „Moraš vjerovati u sebe“, ono ih ne može razumjeti i teško mu je povjerovati u njih. Zato je mnogo učinkovitije da pohvale budu konkretnije, da se odnose na neki konkretni postupak, uložen trud ili postignut rezultat. Takve su pohvale „Divan ti je crtež, ali posebno mi se sviđa ovaj dio“, zatim izdvojite jedan dio crteža, ili „Odlično si uredio svoju sobu“.

„KAO DA...“ Umjesto da se zavaravate kako je stidljivost djetetova priroda i da se tu ništa ne može učiniti, radije kod njega razvijajte stav o tome koliko je ono jedinstveno i dragocjeno. Ponašanje „kao da...“ podrazumijeva i određeni stupanj glume. Objasnite djetetu da će određeni stav tijela, osim što će zavarati njegovu okolinu, utjecati i na to da se ono osjeća bolje u vlastitoj koži. Ako uspije hodati uspravne glave, da sugovornika gleda u oči i odgovara na postavljena pitanja, nitko neće pomisliti da je stidljiv. Istovremeno, reakcija koju će dobiti od okoline utjecat će i na postupno oslobađanje djeteta pa će samim time biti i iznutra sve slobodnije.

SLOBODAN IZBOR I STAV. Potaknite djetetovo samopouzdanje dopuštajući mu što više samostalnih odluka primjerenih njegovom uzrastu (na primjer, da samo izabere odjeću za sutrašnji dan). Pružite mu što više prilika za izražavanje vlastitih stavova i emocija. Potičite rasprave i verbalno sukobljavanje kako bi se uvjerilo da izražavanje njegovog stava, čak i kada je različito od vašeg, nema nikakvih negativnih posljedica.

NE IZBIJA SE SVAKI KLIN DRUGIM KLINOM. Ako od svog stidljivog djeteta, po principu klin se klinom izbija, tražite da se eksponira u javnosti (na primjer, da recitira pred gostima), dodatno ćete pojačati njegovu stidljivost. Ono će ubuduće zamišljati slične situacije i tako ojačati postojanje treme i nesigurnosti. Konačno, ako je stidljivost nevješt pokušaj djeteta da bude nevidljivije kako bi izbjeglo loša iskustva svog okruženja, pokušajte da iskustva koja pružate djetetu budu što pozitivnija. Pružite mu svoju podršku. Volite ga bez sustezanja. Uvjerite ga koliko ste ponosni na njega. Pokažite mu da svijet može biti, a i da jest, čaroban i predivan. Imate za takvo ponašanje velik razlog jer ostati nevidljiv, zapravo znači puno propustiti.

Jelena Holcer

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci