Tijelo i um u skladu: Vježbanje koje donosi najbolje rezultate i najviše uživanja

Kad vježbamo svjesni svakog pokreta i mišića, dajemo tijelu priliku da postigne zdravu ravnotežu. Mnogima je to iznimno teško jer naš um rijetko miruje, a kad se to događa za vrijeme tjelovježbe, pati tijelo, ali i motivacija. Stoga je za uspješno i zdravo vježbanje te dobre rezultate koji traju u fizičkoj aktivnosti važno 'biti prisutan'

Tjelovježba uz TV ili glazbu

U našoj su kulturi kardiotreninzi, fitness programi, vježbanje u teretani i slične aktivnosti većinom fokusirani na postizanje vanjske ljepote. Vježbanje se ponajviše tretira kao tjelesni pothvat, i to toliko da se dosada monotonih vježbi krati gledanjem TV-a ili slušanjem glasne glazbe. Iako rijetki u tome uživaju, nastavljaju trenirati jer takve aktivnosti, neosporno je, uspješno potpomažu sagorijevanje kalorija, osnažuju srce, oblikuju mišiće i figuru...

Ponekad nije loše za vrijeme tjelovježbe mislima odlutati, dopustiti umu da poput majmuna skače s grane na granu dok mišići rade, ali ako stalno vježbamo pričajući s prijateljicom ili razmišljajući o poslu, gubimo vezu s onim što radimo, propuštamo onaj magični trenutak svjesnosti o vlastitoj snazi i jačini.

Nova generacija stručnjaka stremi ujedinjenju uma i tijela

Naspram takvog iskustva vježbanja koje um u potpunosti odvaja od tijela, nježnije, meditativnije prakse vježbanja ‒ poput joge kojom uz duboko i svjesno disanje putujemo kroz asane ‒ umiruju um i oslobađaju nas stresa. Nova generacija stručnjaka stremi ujedinjenju tih dviju, naoko oprečnih vještina da bismo se istodobno fokusirali i na disanje i na znojenje te, aktivirajući mišiće, ujedinili um, duh i tijelo.

Važno je, prije svega, razumjeti da je tijelo duboko povezano s umom, ističe Ana-Marija Jagodić Rukavina, magistra kineziologije koja je osmislila Body tehniku, vrstu vježbanja koja integrira um, duh i tijelo. „Kad govorimo o umu, najčešće mislimo na glavu ‒ na mozak kao organ, međutim, neurobiologija um definira kao utjelovljeni proces. Utjelovljenost znači da je um više od onoga što se događa u našoj glavi, tj. proteže se na cijelo tijelo. Preciznije rečeno, to znači da sve što naše tijelo fizički doživljava djeluje i na mentalni proces zato što se on događa svugdje u tijelu.

Povezanost uma i tijela ide i u drugom smjeru, npr. kad nas prene neki glasan zvuk, prestrašimo se i u tijelu osjetimo reakciju. Što smo više pod stresom i što se rjeđe bavimo fizičkim aktivnostima, veza tijela i uma polako se smanjuje. Svjesnim vježbanjem, pak, obraćajući potpunu pažnju na svoj pokret i okolinu u kojoj se nalazimo, tijelo i um ujedinjujemo ‒ postajemo cjeloviti.“

5 načina uvođenja mindfulnessa u fizičku aktivnost

Koliko pazimo na izvedbu?

Uključivanjem pomnosti u tjelovježbu moguće je zdravstvene dobrobiti rekreativnih aktivnosti podići na posve novu razinu. Razmislite, što se događa kad nešto radimo u žurbi ili razmišljamo o još nekoliko drugih stvari.

Koliko pazimo na izvedbu? Kad nismo usredotočeni na ono što radimo, velika je mogućnost da će izostati osjećaj zadovoljstva zbog dobro obavljenog zadatka, ali će i sama tjelovježba biti manje učinkovita. Ako smo, pak, apsolutno prisutni u onome što radimo, tada smo nazočni u sadašnjem trenutku, nećemo mislima odlutati u neki drugi prostor ili vrijeme.

Usmjeravajući pozornost na ono što radimo, uranjamo u tzv. zonu, ono čarobno stanje duboke udubljenosti i intrinzičnog užitka kad se s aktivnošću spajamo u jedno. U tom ćemo stanju efektivnije koristiti tijelo i pravilnije ćemo izvesti vježbu – osjećajući je u svojim mišićima. Naime, kako većinu vremena funkcioniramo kao da smo na autopilotu, posebno kad je riječ o monotonim kretnjama, tijelo ima naviku ulijeniti se i „kliznuti“ u stare obrasce.

mindfulness vježbanje

Tijelo nam to itekako vraća

Na primjer, ako imamo slabe mišiće gluteusa, za čučnjeve ćemo koristiti pogrešnu grupu mišića – više ćemo jačati kvadricepse dok će stražnjica biti neaktivna. Potrebna nam je moć prisutnosti da bismo svjesno aktivirali one mišiće koji su tromiji.

Usto, prakticiranjem svjesnog vježbanja preveniramo ozljede i učimo se suosjećanju, ističe Ivana Kurtov, dopredsjednica udruge Mindfulness Hrvatska, koja trenutno izučava mindfulness praksu u jogi. „Kad smo dobro povezani s tijelom, čuvamo ga u sigurnoj zoni, bez bola i forsiranja, a tijelo nam to s vremenom vraća: postaje zdravije, nema većih ozljeda, postaje jače i vitalnije.

S druge strane, kad pomoću tijela, kao našeg najvećeg ‘sidra’ sadašnjeg trenutka, treniramo um da bude ovdje i sada, takve se dobrobiti zrcale i izvan tjelesne aktivnosti ‒ u životu. Postajemo svjesniji sebe i okoline, učvršćujemo komunikaciju između tijela i uma, manje smo kritični i učimo se blagosti prema sebi i drugima.“

Snaga zamišljanja

Dobrobiti svjesnog vježbanja na mentalno i fizičko zdravlje dokazane su posljednjih godina i nizom znanstvenih otkrića. Dr. Brian Clark, profesor psihologije i neuroznanosti sa Sveučilišta u Ohiju, pokazao je kako aktivacija mišića počinje u mozgu i da um ima vitalnu ulogu u upravljanju snagom – i što je još izvanrednije, kako mozak može utjecati na našu snagu, a da uopće ne pomaknemo mišić!

Istraživanje kojemu je dr. Clark bio suautor, otkrilo je da su ispitanici s rukom u gipsu mogli izbjeći smanjenje fleksibilnosti zgloba samo zamišljajući da savijaju zglob! Možemo samo pretpostavljati koliko se može postići bolji rezultat ako istodobno vježbamo i razmišljamo o tome što radimo!

Integriranje pomnosti u svakodnevno kretanje može poboljšati i mentalno zdravlje, pokazalo je istraživanje objavljeno u stručnom časopisu Psychology of Sport and Exercise u kojemu su američki znanstvenici zaključili da su ispitanici manje patili od stresa, anksioznosti i depresije kad su (naspram sjedenja) izvodili određene pokrete svjesnije nego obično.

Više uživanja u vježbanju

Za prisutne tijelom i duhom na sportskom terenu, evo još dobrih vijesti. Naime, istraživanje nizozemskih znanstvenika sa Sveučilišta u Utrechtu pokazuje da osobe koje promišljeno usmjeravaju pozornost na pokrete prilikom vježbanja i svjesne su okruženja u kojemu vježbaju više uživaju u odabranoj aktivnosti.

Pokazalo se i da pomnost tijekom treniranja može poduprijeti dobre navike vježbanja. Kako sposobnost koncentracije na sadašnji trenutak jača, tako se povećava učestalost i redovitost vježbanje, utvrdili su američki istraživači sa Sveučilišta u Louisvilleu ispitujući 266 članova teretane YMCA.

Joga, pilates, tai chi, qi gong, kao i neke njihove izvedenice (body balance, body tehnika, jogalates i sl.) potiču mindfulness pristup vježbanju. Treba, međutim, napomenuti da se mindfulness može uključiti u sve druge aktivnosti, npr. vožnju bicikla, medicinsku gimnastiku, ples.

Duhovna dimenzija

Potrebno je samo usmjeriti pozornost na više fokalnih točaka ‒ na fizičku, mentalnu i duhovnu dimenziju, ne čineći distinkciju između tjelesnog i misaonog iskustva. Povezivanje tijela, uma i duha postiže se uključivanjem svjesnosti u pokret, odnosno prakticiranjem mindfulnessa, osnova meditacijskih praksi i istočnjačkog umijeća bivanja u trenutku.

Kako biti prisutan u tjelovježbi pojašnjava kineziologinja Jagodić Rukavina: „Mindfulness u pokretu postiže se prakticiranjem fizičke aktivnosti s dubokom svjesnošću na svoje tijelo ‒ na mišiće, tempo, disanje, izdržljivost i naprezanje prilikom svakog pokreta. To znači u svakom trenutku osjećati svaki dio tijela ‒ onaj koji pokrećemo i onaj koji ne pokrećemo. Na primjer, ako vježbamo gornji dio tijela, trebamo biti svjesni kako funkcionira donji dio.“

Mindfulness u pokretu

Uz fizičke senzacije, potrebno je primijetiti, dodaje kineziologinja, i kakvo je naše emocionalno stanje. Kako se osjećamo kad iskoračimo iz zone komfora i iskušamo asanu ždral? Jesmo li puni energije i nepokolebljivi ili smo iscrpljeni i treba nam nekoliko minuta da dođemo do daha nakon pretrčanog kilometra?

Koliko ćemo biti fokusirani ovisi o nekoliko faktora, navodi kineziologinja: „Ako je riječ o grupnom vježbanju, to ponajprije ovisi o voditelju koji je odgovoran za prisutnost vježbača, a zatim i o samom vježbaču: njegovom kapacitetu prisutnosti, motivacijskom faktoru (vježba li osoba radi izgleda, zdravlja, skidanja kilograma ili boljeg raspoloženja) i trenutnoj razini stresa te njegovu emocionalnom stanju.“

Jedino kad smo cjeloviti postajemo zaista jaki

Kako budemo postajali vještiji u osvješćivanju trenutka prilikom vježbanja, to ćemo se manje vezivati za misli i vanjske distrakcije te ćemo ih moći sagledavati sa suosjećanjem. Bit ćemo sposobni oduprijeti se iskušenju da ugodimo egu, posebno kad nam se mišići počnu žariti, a čelo se orosi grašcima znoja.

Na takve ćemo distrakcije gledati kao na kratkotrajan scenarij koji dolazi i prolazi u našem carstvu svjesnosti i, usprkos njima, ostat ćemo stabilni i ukorijenjeni u trenutku. Proces prisutnosti možemo razvijati u svakom trenutku života i tijekom svih aktivnosti. Joga nije jedina fizička aktivnost kojom možemo uspostaviti harmoniju tijela, uma i duha.

Odaberite aktivnost koja vas veseli i pretvorite rutinsko vježbanje nesvjesnog tjelesnog pokreta u osviješteno iskustvo povećane pozornosti jer odabrati svjesnost znači biti bolje povezan sa samim sobom. A jedino ako smo cjeloviti, postajemo energetski jaki i zračimo pozitivnošću i snagom ‒ i mentalnom i fizičkom.

Magda Dežđek

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci