Trčanje kao meditacija u pokretu: Ovladajte svojim tijelom i duhom

'Kada se odlučite baviti nekom sportskom aktivnosti, prva zamka u koju ne smijete upasti jest pokušaj da u narednih nekoliko dana nadoknadite sve propušteno. Važno je postupiti mudro. Prvi zadatak je razmišljanje o tome koja bi aktivnost bila održiva tijekom cijele godine. Ja glasam za trčanje!', govori trener trčanja Ivan Radenković

Aktivnost koja mijenja živote

Trčanje je prirodni oblik kretanja. Ne treba nam nikakva posebna i skupa oprema. Zahtijeva malo vremena. Možemo trčati bilo kuda i bilo kada. Na trčanju se upoznaju zanimljivi ljudi. Osim svega ovoga, trčanje ima moć mijenjati živote.

Ono iscjeljujuće djeluje na cijelo naše biće. O dobrobitima koje lagano rekreativno trčanje ima na srce, pluća, lokomotorni sustav i cjelokupni metabolizam zna se više od pola stoljeća. To je danas već toliko duboko ugrađeno u kulturu življenja da ne postoje film, spot ili reklama u kojem se ne pojavljuje netko tko džogira. Neka su istraživanja dokazala pozitivni utjecaj trčanja na naš imunosni sustav. Čak je 61 posto onih ispitanika koji su izjavili da, nakon što su se počeli baviti trčanjem, više nemaju probleme kao što su gripa, viroza i prehlada.

Jedno istraživanje u kojem su sudjelovale samo žene, koje su imale zadatak da 5 puta tjedno trče po 35 minuta (ili brzo hodaju, ako ne mogu izdržati sve vrijeme trčati), pokazalo je da se u kontrolnoj skupini te sezone pojava prehlade smanjila za 50 posto.

Flow stanje – kad se rađaju ideje

Kako je broj ljudi koji se bave trčanjem rapidno rastao, otpočela su i kompleksnija istraživanja koja su potvrdila blagotvoran utjecaj trčanja na živčani i endokrini sustav. Dok trčimo, uključuju se određeni dijelovi mozga koji su bili neaktivni, a dijelovi mozga koji su bili aktivni tijekom radnoga dana polako se umiruju. Trkači to laički opisuju riječima „trčim da mi se razbistri mozak“ ili „odoh na trčanje da posložim misli“.

Tijekom trčanja rađaju se nove ideje. Iskusniji trkači čak ulaze u stanje koje je u psihologiji poznato kao flow – kada smo prisutni sada i ovdje, svijest nam je proširena i izlazi izvan tijela. Iako to nije primarni cilj, trčanje je metoda pomoću koje možemo otkriti moć sadašnjeg trenutka. U posljednjih 10 godina poimanje čovjeka u sportskoj znanosti znatno se promijenilo. Danas najveći autoriteti na području sportskog treninga i najvažniji kondicijski treneri govore o energijama, programiranju uma, duhovnosti… Membrana je probijena.

Diskurs koji je postavljen u 19. stoljeću, baziran na empirizmu, pozitivizmu i materijalizmu, u silaznoj je putanji. Holistički trening danas je postao paradigma. Za osviještene trenere čovjek nije samo fiziologija i biomehanika nego multidimenzionalno biće. Podizanje svijesti u ovoj sferi pomaže da bolje razumijemo duhovne prakse koje su trčanje koristile kao metodu duhovnog rasta.

Primjera je bezbroj: od reda svećenika zen budista iz Japana koji 100 dana zaredom prelaze 50 – 100 kilometara i pripadnika indijanskog plemena Tarakumara koji trče stotine kilometara u sklopu svojih svečanosti do Self-Transcendence trčanja (nadilaženja samo sebe) koje je osmislio duhovni učitelj iz Indije Sri Chinmoy.

Istraživački psiholozi dokazali su pozitivan utjecaj trčanja na svakodnevni život, a ogleda se u porastu samopouzdanja, samodiscipline i samovrednovanja. Do ove točke došla je moderna znanost. Ipak, trčanje je mnogo više od toga, to intuitivno osjećamo, ali još nemamo način kako bismo to izmjerili. Ako napravimo korak dalje, doći ćemo do ezoterije trčanja. Jedan nivo toga znanja govori o čišćenju karme tijekom trčanja. Drugi izvori govore o čišćenju naše aure kad dovoljno brzo i dovoljno dugo trčimo. Godine pred nama i napredak znanosti pokazat će nam je li ovo točno.

Treći stup liječenja i prevencije

Posljednje ankete provedene među trkačima rekreativcima prvi put pokazuju da je glavni razlog trčanja oslobađanje od stresa. Prije je to bilo mršavljenje. Također, prvi put u povijesti Amerike, trajanje ljudskog života se skraćuje. Jedan od glavnih uzroka je dugoročna i konstantna izloženost stresu. Svi već dobro znamo da na stresne situacije reagiramo mehanizmima „bori se“ ili „bježi“ Znamo i to da te prirodne impulse potiskujemo jer živimo u civilizaciji. Potiskivanje stresa, međutim, samo pogoršava stanje i blokira optimalno funkcioniranje organizma, pa tako i psihe.

Dva odlična načina za borbu protiv stresa su trčanje i rad na osobnom razvoju. Trčanje je tu da na dnevnoj razini kanalizira potisnutu energiju stresa i poveća otpornost živčanog sustava. Depresija danas predstavlja golem problem u svijetu, a sve više znanstvenih radova, uz tretmane medikamentima i psihoterapiju, kao treći stup u liječenju, ali i prevenciji depresije, spominje upravo trčanje, tj. tjelesno vježbanje.

Dok trčimo, u našem se tijelu luče endorfini, prirodni opijati koji nam daju osjećaj opuštenosti i uklanjaju napetost. Luči se i serotonin, tzv. hormon zadovoljstva. Dugo se vjerovalo da se živčane stanice ne mogu obnavljati, no danas smo samo korak od potvrde da je neurogeneza moguća, a trčanje je aktivnost koja je potiče.

Izazov i ljepota buđenja

Početak trčanja ili ponovni pokušaj trebao bi biti blag, lagan i gotovo neprimjetan. Dovoljno je prvog mjeseca trčati tri puta tjedno po pola sata ili izmjenjivati lagano trčanje i brzo hodanje. Ako se na kraju treninga osjećate svježe i energizirano, nastavite istim tempom i na sljedećim treninzima.

No, ako se osjećate iscrpljeno, produljite hodanje i skratite trčanje. Idealno bi bilo da u onim danima kada ne trčite napravite trening prakticirajući vježbe snage u trajanju od oko 20 minuta. I druge su aktivnosti dobrodošle – recimo, trčanje je kompatibilno i s jogom, plivanjem, vožnjom bicikla, tai chijem... Kad god ste u mogućnosti, za trening odaberite šumu. Svjež zrak, povećana koncentracija negativno naelektriziranih iona, zelena boja drveća i trave te plava boja neba blagotvorno djeluju kako na fiziološke procese, tako i na smireno stanje uma.

Trčanje nakon izvanrednog stanja bit će posebno korisno jer će nam pomoći da strukturiramo dan. Kada vrijeme tijekom dana dobro organiziramo, unosit ćemo manje kalorija, a to za posljedicu ima smanjenje tjelesne mase. Jedna dobra navika za sobom povlači još nekoliko dobrih navika i bezbroj pozitivnih efekata.

Također, nema ničeg ljepšeg od trčanja u grupi. Grupa nas motivira, daje podršku, hrani nas dobrim emocijama i drži nas fokusiranima na cilj. Nažalost, dok ne prođe pandemija, treba održavati fizičku distancu u odnosu na druge. Vjerujem da će i to brzo proći, a do tada ta distanca treba biti i veća od uobičajene – oko 4 metra – kada protrčavate pokraj nekoga.

Ove će godine povratak u aktivni život biti izazovan. Posljednjih mjeseci bili smo izloženi povećanom stresu, više smo jeli, a minimalno se kretali. Sada je idealna prilika da se sve to promijeni. Dvije su sile u nama koje se bore za prevlast: inercija i želja za ispunjenim životom. Ne smijemo dopustiti da strah svlada život. Ne smijemo dopustiti da standard zdravlja spustimo na najniži nivo – brinući se samo o tome jesmo li ili nismo inficirani, a da nam svakodnevica postane to što nas bole leđa, što smo se udebljali, što se ne možemo popeti stubama, što su nam mišići atrofirali i što smo nezadovoljni sobom. Moramo savladati tu inerciju i nastaviti težiti životu koji ćemo živjeti punim potencijalom.

Ivan Radenković

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci