Zašto se sve manje družimo u svom domu?

Život je ubrzaniji pa se u svemu traže praktična rješenja, poput onoga da se dječji rođendani slave u igraonicama. Općenito se važni događaji češće obilježavaju izvan kuće; u kafiću, restoranu, kinu, a druženja se dogovaraju poput poslovnih sastanaka. Je li gostoljubivost u današnjem, virtualnom svijetu stvar prošlosti ili je još znamo oživjeti? Ovo su pitanja na koja vrijedi odgovoriti i ponovo pronaći čari zajedništva...

Radgost, bog gostoljubivosti

Širom svijeta od pamtivijeka se gosti dočekuju srdačno i s poštovanjem. U drevnim kulturama gostoprimstvo se cijenilo kao jedna od najvećih vrlina – primjerice, u staroslavenskoj mitologiji posebno mjesto imao je Radgost, bog gostoljubivosti i zaštitnik putnika.

Ritualima dobrodošlice prožet je i suvremeni život na najraznovrsnije načine, od njegovanja tradicionalnih narodnih običaja do bontona. No, dok su naši roditelji, bake i djedovi za goste čuvali najbolje poslastice i najudobniji naslonjač, a podrazumijevalo se i da gost može prespavati kad nekome izdaleka dođe u posjet, danas često nastojimo „skratiti priču“ na neobaveznija druženja.

Praktičnije i dinamičnije

„Život je ubrzaniji pa se u svemu traže praktična rješenja, poput onoga da se dječji rođendani slave u igraonicama. Općenito se važni događaji češće obilježavaju izvan kuće; u kafiću, restoranu, kinu...

I samo ugošćivanje u kući se promijenilo. Prije je bilo 'statično'; više generacija okupilo bi se za stolom i sve se vrtjelo oko toga, a danas se ljudi ponajprije druže sa svojom generacijom (primjerice, mladi parovi) ili s ljudima sličnih interesa, poput kolega s posla.

Druženja su dinamičnija, puno toga odvija se 'u hodu', s manje formalnosti“, kaže Irena Jurjević, voditeljica Centra uspjeha za osobni i profesionalni razvoj te savjetnica iz gestalt psihoterapije i praktičarka neurolingvističkog programiranja i hipnoze.

Dodaje da se druženja, iako su sama po sebi manje formalna, ipak dogovaraju poput poslovnog sastanka. Naime, samo se u manjim sredinama još zadržao običaj da spontano navratimo do nekoga bez najave ili sjedimo na ručku bez gledanja na sat. U gradu je to gotovo nezamislivo; i radi najobičnijeg odlaska na kavu proučavamo planere tražeći slobodne sate u kojima bismo se mogli uskladiti s ostatkom društva.

stolBudite s onima koje volite

„Često se to naposljetku pretvori u virtualno druženje pa 'popijete kavu' dopisujući se na društvenim mrežama, umjesto da se družite s nekim uživo jer za to, naizgled, nemate vremena. Paradoksalno je da su ljudi postali lijeni da drage osobe pozovu k sebi ili im odu u posjet, a troše puno vremena obilazeći trgovačke centre kako bi tim osobama kupili blagdanske darove, umjesto da jednostavno budu s onima koje vole“, ističe Irena Jurjević.

Voditeljica Centra uspjeha napominje da to koliko (ni)smo gostoljubivi ovisi i o karakternim osobinama – ekstrovertirane osobe su otvorenije i vole se družiti, a introvertirane su više okrenute svom unutarnjem svijetu i češće se osamljuju. No, odnos prema gostima i ugošćivanju u mnogočemu se temelji na tome kako shvaćamo vlastiti komoditet te koliko su nam važna društvena očekivanja i (samo)nametnute uloge.

Ugošćivanje nije robna razmjena

„Općenito gledajući, u današnjem svijetu naglasak je na individualnosti, odnosno zadovoljavanju vlastitih potreba. Također je zamjetna i sve veća površnost, kao da je najvažnije zadovoljiti vanjsku formu.

Mnogi misle da nešto moraju kako bi nekoga ugostili ili došli u goste – da moraju kuhati, kupovati, darovati, da stan mora izgledati savršeno i svega mora biti u izobilju. No ugošćivanje ne bi trebalo biti robna razmjena, nego davanje onog najboljeg iz dubine sebe“, kaže Irena Jurjević, ističući da je od „moranja“ neizmjerno važnije pokazati drugima da nam je stalo do njih i pažljivo ih slušati. Tako bi se izbjegle mnoge trzavice na blagdanskim okupljanjima.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci