Dubravkin mindful dnevnik: Da bih imala što želim, prvo moram biti tko stvarno jesam

Šutnja je bila moj najveći izazov kada sam ušla u proces učenja za mindfulness trenera. Ali, u šutnji sam otkrila svoj glas, otkrila sam tko sam. Morala sam zatvoriti oči i usta da bih shvatila: da bih imala što želim u životu, prvo moram biti tko jesam

Ovih dana počela sam voditi online mindfulness meditaciju, što je za mene potpuni izlazak iz zone komfora (jedna od dobrobiti ovog virusa). Postala sam javno vidljiva svima, pa i svojim dugogodišnjim prijateljima, onima koji me znaju prije nego sam postala mindfulness terapeutkinja.

U našem društvu, ljudi teška srca prihvaćaju promjene. Bar je tako bilo u mom okruženju. Vezali su me za jedan posao, jednu ličnost. Bila sam poduzetnica i pekarica i mnogima nije bilo jasno kako sam "najednom" odlučila raditi nešto sasvim drugo i biti netko drugi.

I sama sam se osjećala rastrgana između te svoje dvije strane. Onog dijela kako me doživljavao svijet i one „ja“ koja čuči unutar mene. One koja tek tu i tamo izađe, udahne zraka, pokaže interes, da prijedlog. I biva brzo ušutkana i potisnuta na svoje mjesto, jer kako se sad mogu promijeniti, i u tim godinama (ranim 30-ima).

Ali odlučila sam krenuti putem kojim me vodio moj tihi glasić, vođena dubokim unutarnjim osjećajem, unatoč svim "dobronamjernim" sugestijama, savjetima, razuvjeravanjima, podsmjesima i pojašnjenjima zašto meni tu nije mjesto. U početku sam mislila da nastavljam svojim novim putem zato što sam tvrdoglava i uporna, i zato što kad nešto počnem moram i dovršiti. Ali onda sam shvatila, da bih imala što želim u životu, prvo moram biti tko jesam. Moram biti autentična ja.

U šutnji sam otkrila tko sam

Ona "stara" ja je bila glasna, nametljiva, svojeglava. Na sve je reagirala, kao mali svadljivi psić. Bila sam takva jer sam se branila. Glasno sam izgovarala da ne vjerujem u ljubav zato što sam je se bojala. Kratko sam spavala da ne bih nešto propustila. Svoje sam tijelo dovodila do krajnjih granica iscrpljenosti da ne bih osjećala. Užasavala sam se biti sama jer bi tada izlazile sve one misli koje nisam htjela čuti. A šutnja – to je tek bio izazov. Na sve sam imala komentar, sve sam najbolje znala i u sve sam bila upućena.

Šutnja je bila i moj najveći izazov kada sam aktivno ušla u proces učenja za mindfulness trenera. Za vrijeme trajanja škole, određene dijelove dana sam provodila s polaznicima u šutnji – zajedno smo jeli, hodali i šutjeli. Nije to bila meditacija, to je bilo vrijeme rezervirano za šutnju. Da mi je netko prije sedam godina rekao da ću vježbati šutjeti, ona stara, glasna ja bi se smijala, a ona duboko skrivena ja bi plesala od zadovoljstva.

U šutnji sam otkrila svoj glas. Otkrila sam tko sam. Morala sam zatvoriti oči i usta da bih vidjela.

Pet razloga zašto je bijeg u tišinu dobra stvar

Sve što dolazi - i prolazi

Dubravkin mindful dnevnik: Da bih imala što želim, moram biti tko stvarno jesamDubravka FazlićKaže mi dobra prijateljica, koja sudjeluje u mojim online meditacijama, da ne može spojiti moj lik s glasom koji ujutro čuje. "Tako ti dobro pristaje ta mirnoća i blagost u glasu", rekla mi je.

Razmišljala sam o njezinom komentaru. Shvatila sam da sam se skrivala od svojih prijatelja, od kritika koje bi mi možda uputili jer su me oni drugačije doživljavali. Koliko sam puta do sada zanijekala ono što jesam da bih bila prihvaćena, voljena, podržana. Vjerujem da se neki od vas mogu poistovjetiti sa mnom.

Mindfulness meditacija uvela me u svijet prisutnosti i svjesnosti, bez osuđivanja, svijet nježnosti prema sebi i prihvaćanja. Uz pomoć tih glavnih postulata mindfulnessa, postala sam svjesna svog glasa, njegovog tona i ritma, koji se mijenja kroz dan, ovisno o okolnostima i ljudima kojima sam okružena.

Sekularni pristup meditaciji otkrio mi je strukturirani svijet koji mi daje stabilnost i uporište u mom danu, radu, odnosima – i vjeru da sve što dolazi isto tako i prolazi. I da sam ja ta koja utječe kako ću reagirati i hoću li (uopće) reagirati.

Vježba za povezivanje sa sobom i osobama u vašem životu

Jutarnju meditaciju koju danas vodim online povezujem s onom stvarnom "ja". Onom koja zapravo jesam. Opustim se u svome tijelu. Ponovo se prisjetim tko sam. Vratim se u svoj centar, prisutna sam sa sobom i povezana sa svim onima koji mi ulaze u životu.

Pozivam vas da isprobate kratku mindfulness vježbu prisutnosti i povezanosti kako biste osvijestili koliko ste povezani sa sobom i sa svim osobama u svom životu:

• Sjednite uspravne kralježnice, opuštenog trbuha i zatvorite oči. Punim stopalima dodirujte tlo pod nogama a dlanove položite na gornji dio bedara.

• Duboko udahnite i izdahnite u svom tempu tri puta. Primijetite kako se tijelo opušta dok to radite.

• Nastavite disati u svom tempu, primjećujući kako se osjećate i kakav je vaš dah.
• Pošaljite sebi dobre želje i suosjećanje ponavljajući u sebi sljedeće izraze:

Neka si sretna
Neka si sigurna
Neka si zdrava

• Zatim, razmislite o danu pred vama i primijetite tko vam dolazi u misli, možda neka osoba koja vam je draga, možda osoba s kojom nemate dobar odnos ili pak netko neutralan.

• Tko god dođe, vizualizirajte njegovo lice i počnite mu slati dobre želje i suosjećanje ponavljajući u sebi:

Neka si sretan
Neka si siguran
Neka si zdrav

Više o Dubravki doznajte na www.dubravkafazlic.com

Dubravka Fazlić

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr